Dijagnoza hipertenzije krvnim

Prijava Važnost redovitih kardioloških pregleda bolesnika sa arterijskom hipertenzijom kod kardiologa Svibanj 03, Bachir Hoteit dr. Najčešća je hipertenzija kojoj se ne zna uzrok primarna ili esencijalna i hipertenzija poznata uzroka sekundarna najčešće je udružena s bubrežnim bolestima. Obično nema simptoma što je razlog neredovitog uzimanja propisane antihipertenzivne terapije s jedne strane i neredovitost kontrola bolesnika s arterijskom hipertenzijom u kardiološkoj ambulanti s druge strane, osim ako su vrijednosti krvnog tlaka izrazito visoke ili ako hipertenzija dugo traje.

Visoki krvni tlak | Nastavni zavod za javno zdravstvo

Arterijska hipertenzija se dijagnosticira sfingomamanometrijom tlakomjerom. Različitim dijagnostičkim pretragama može se tražiti uzrok, procijenti oštećenje te utvrditi druge kardiovaskularne rizične faktore.

Liječi se promjenom načina života, farmakoterapijom -lijekovima postoje razne grupe antihipertenzivnih lijekova: 1. Diuretici, 2. Inhibitori ACE, 4. Blokatori angiotenzinskih receptora tipa II i 5. Blokatori kalcijevih kanaliča.

20 VISOK KRVNI PRITISAK

Krvni tlak raste s dobi. Kako incidencija hipertenzije raste s godinama, moglo bi se činiti kako je porast krvnog tlaka u starijih dobnih skupina bezazlen ,ipaki više vrijednosti krvnog tlaka povećavaju dijagnoza hipertenzije krvnim i mortalitetni rizik. Treba napomenuti kako je hipertenzija moguća u trudnoći. Eiologija uzrok.

Visoki krvni tlak

Primarna hipertenzija:Hemodinamika i fiziološke značajke npr volumen plazmereninska aktivnost u plazmisu promjenjive što govori kako primarna hipertenzija nema samo jedan uzrok iako je možda jedan čimbenik odgovoran za početno podizanje vrijednosti krvnog tlaka, mnogi su čimbenici vjerojatno odgovorni za održavanje hipertenzije mozaička teorija.

Loša funkcija ionskih pumpa na membranama sarkolema glatkog mišićja sistemskih aferentnih arteriola može dovesti do trajnog povišenja vaskularnog tonusa.

Nasljeđe je svakako predisponirajući čimbenikmeđutim točan mehanizam je nejasan. Izgleda da su čimbenici okoliša npr sol u hrani, debljinastres značajni samo u genetski osjetljivih osoba. Sekundarna hipertenzija: Kao mogući uzročnici sekundarne hipertenzije navode se bolesti bubrežnog parenhima npr. Ona može nerijetko biti posljedica prekomjerenog pijenja alkoholnih pića i uporaba oralnih kontracepcija.

Povišeni krvni tlak – arterijska hipertenzija

Također simpatomimeticikortikosteroidikokain i likviricije dporinose povišenju krvnog tlaka. Patofiziologija Budući da je arterijski tlak jednak umnošku minutnog volumena srca MV i ukupnog perifernog otpora krvožilja UPOpatogenetski mehanizmi odgovorni za povišenje krvnog tlaka ili povećavanja MU ili UPO ili oboje.

Takva situacija je tipična za primarne hipertenzije i za sekundarne vezane uz feokomocitom, primarni aldosteronizamrenovaskularnu bolest te bolesti bubrežnog parenhima. Poremećaji koji povećavaju MV Tireotoksikoza, arteriovenska fistula, aortna regurgitacijapogotovo ako je udarni volumen povećan, dovode do izolirane sistoličke hipertenzije.

Ponekad stariji bolesnici imaju izoliranu sistoličku hipertenziju uz normalni ili niži MV, vjerojatno zbog smanjene elastičnosti aorte i njenih velikih ogranaka.

Bolesnici sa stalnim visokim vrijednostima dijastoličkog tlaka obično imaju smanjeni MV. Volumen plazme se smanjuje s povećanjem krvnog tlaka.

Važnost redovitih kardioloških pregleda bolesnika sa arterijskom hipertenzijom kod kardiologa

Rijetkovolumen plazme ostaje normalan ili se povećava. Tako npr. S porastom dijastoličke vrijednosti krvnog tlaka postpuno se smanjuje protok krvi krv bubrege te polako nastaju promjene u smislu arterioskleroze.

Glomerularna filtracija ostaje normalna poradi čega mora biti povećana filtracijska frakcija.

Hipertenzija – Wikipedija

Protok krvi kroz koronarne, cerebralne i arterije mišića ostaje uredan je sve dok u njima ne dođe do značajnih aterosklerotskih promjena. U patofiologiji arterijske hipertenzije spominju se kratko poremećen transport natrija,simpatički živčani sustav, renin- angiotenzin-aldosteronski sustav, manjak vazodilatatornih tvari npr Bradikinin i dušikov monoksid.

Patologija i komplikacije. U ranoj fazi hipertenzije nema patoloških promjena. No teška dugotrajna hipertenzija oštećuje naročito kardiovaskualrni sustav, mozak i bubrege, povisujući rizik za koronarnu bolest, infarkt miokarda i mozga osobito hemoragični te bubrežno zatajivanje.

Oštećenja nastaju poradi razvoja generalizirane arterioskleroze i ubrzanja aterogeneze. Arterioskleroza je karakterizirana hipertrofijomhiperplazijom i hijalinizacijom medije krvnih žila, što je posebno izraženo u malim arteriolamapogotovo u bubrezima i očima.

Dijagnosticiranje hipertenzije

Ovi učinci mogu objasniti pojavu da što dulje hipertenzija traje, manje je vjerojatno da će specifično liječenje sekundarnih uzroka vratiti arterijski tlak na normalne vrijednosti. Povećano tlačno sistoličko opterećenje rezultira postupnom hipertrofijom lijeve klijetke ,što pak uzrokuje dijastoličku disfunkciju.

Na kraju se lijeva klijetka proširi što je uzrok dilatacijske kardiomiopatije i sistoličkog zatajivanja. Isto takodisekcija torakalne aorte najčešće je posljedica hipertenzijea gotovo svi bolesnici s abdominalnim aneurizmama imaju povišen krvni tlak. Simptomi i znakovi:Povišen krvi tlak je obično bez simptoma sve dok se ne razviju komplikacije na ciljnim organima što je najveći razlog neredovitih posjeta kardiologu i neredovitog uzimanja propisane antihipertenzivne terapije.

Stupanj 4 vrlo teška hipertenzija ili viša ili viša Dijagnoza Krvni tlak se mjeri nakon što je osoba sjedila ili ležala 5 minuta. Katkada i više mjerenja nije dovoljno da bi se postavila dijagnoza hipertenzije.

Hipertoničari u kojih se nisu razvile komplikacije nemaju simptoma kao što su vrtoglavice, omaglice, crvenilo licaglavobolje, umorepistaksa krvarenje iz nosa ili nervoza. Simptomatsku koronarnu aterosklerozu, srčano zatajivanje, hipertenzivnu encefalopatiju, bubrežno zatajivanje. Četvrti srčani šum jedan je od najranijih znakova hipertenzivne bolesti srca.

Retinalne promjene obuhvaćaju suženje aeteriolakrvrenje, eksudate te edem papila kod encefalopatije. Arterijska hipertenzija se dijagnosticira sfingomanometrom tlakomjeromdok nam anamnezafizikalni pregled te razni testovi i dijagnostičke procedure mogu pomoći u otkrivanju etiologije uzoka i detekciji oštećenja ciljnih organa. Krvni tlak se mjeri kroz tri dana i to po dva putaprvo u ležećem ili sjedećem položaju, a zatim nakon što bolesnik stoji minimalno 2 minute.

Krvni tlak može biti klasificiran kao :normalni krvni tlak, prehipertenzija, stadij 1 ili blaga dijagnoza hipertenzije krvnim te stadij 2 hipertenzije.

Normalne vrijednosti krvnog tlaka su u dojenčadi i djece mnogo niže. Idealno bi bilo krvni tlak mjeriti nakon što se bolesnik odmara barem 5 minuta i to u različito doba dana. To bi značilo da pretili bolesnici trebaju veće manšete. Manšeta se napuše iznad očekivane vrijednosti sistoličkog tlaka te se postupno ispušta zrak dok je slušalica stetoskopa postavljena iznad brahijalne arterije.

Tlak koji očitamo kad prvi put čujemo puls zapravo je sistolički tlak, dok je dijastolički tlak onaj koji očitamo kad zadnji put čujem puls. Na istom principu se temelji mjerenje tlaka na podlaktici radijalna arterija ili bedru poplitealna arterija.

Najtočniji su živini tlakomjeri. Mehanički se pak tlakomjeri moraju povremeno ginseng i hipertenzijaa automatski čitači često su netočni.

Mjerenje se vrši na obje ruke. Ako su vrijednosti na jednoj ruci više, te ćemo vrijednosti koristiti za dijagnozu i praćenje. Također krvni tlak možemo mjeriti i na bedru s mnogo većom manšetom kako bi isključili koarktaciju aorte. U tom slučaju vrijednosti krvnog tlaka znatno su niže na obje noge.

Pad krvnog tlaka izaziva lučenje renina bubrežnog enzima. Renin zatim aktivira angiotenzin hormon koji dovodi do suženja vazokonstrikcije mišićnog sloja malih krvnih žilica arteriola najmanjih ogranaka arterija na periferiji, povećavajući tako krvni tlak. Renin zadržava vodu u tijelu, time se volumen krvi u žilama povećava i tako se povisuje krvni tlak. Bubrezi na nekoliko načina mogu regulirati krvni tlak. Ukoliko se vrijednost krvnog tlaka povisi, bubrezi počinju izlučivati veću količinu soli i vode.

U nekim slučajevimaprije nego što se razvije hipertenzija vrijednosti krvnog tlaka mogu samo ponekad biti povišene. Taj bi fenomen mogao objasniti tzv " Hipertenzija zbog bijele kute", u kojoj je krvni tlak povišen kad se mjeri u liječničkoj ordinaciji a normalan kad se mjeri kod kuće. Također u dijagnoza hipertenzije krvnim vrijeme se spominje i maskirana arterijska hipertenzija to je slučaj kad bolesnik kod kuće mjeri povišen krvni tlak dok u liječničkoj ordinaciji se mjeri normalan krvni tlak.

Povišeni krvni tlak (hipertenzija)

Anamneza : Anamneza: uključuje pitanja o trajanju hipertenzije i znanim prijašnjim vrijednostimasimptomima, eventualne bolesti koronarnih arterija, srčanog zatajivanja ili drugih važnih komorbiditetnih entiteta moždani udar, bubrežno zatajivanje, bolesti perifernih krvnih žila, poremećaj lipida, šećerna bolest, giht, kao i obiteljsku anamnezu svih ovih bolesti.

Socijalna anamneza uključuje pak pitanja o fizičkoj kondiciji, tj, kretanju ili bavljenju sportom te o pušenju, pijenju alkoholnih pića i korištenje stimulirajućih droga i lijekova propisanih i nedozvoljenih. Prehrambena anamneza obraća pozornost na unos soli i stimulansa čaj, kava, tamne sode. Fizikalni pregled: uključuje mjerenje visine, tjelesne mase i opsega struka i bokova, fundoskopski pregled poradi eventualne retinopatije, auskultaciju zbog mogućih šumova dijagnoza hipertenzije krvnim vratu ili trbuhu, te kompletni kardiološki pregled, respiratorni i neurološki pregled.

Također palpiramo trbuh poradi mogućnosti povećanja bubrega i trbušnih masa.

Hipertenzija

Pretrage:Što je hipertenzija teža ili što se ranije javilato će obrada biti šira. Općenito kad se u nekog bolesnika tek postavi dijagnoza hipertenzije, rutinski se radi testovi dijagnoza hipertenzije krvnim se procjenjuje šteta na ciljnim organima te prepoznaju kardiovaskularni rizični čimbenici.

U takve testove spadaju analiza urina, omjer albumina iz urina:kreaininu, krvne pretrage Kreatinin, Natrij, Kalij, Glukoza u plazmi na taštelipidogramte EKG. Često se određuje i TSH:Rutinski pak nije nužno monitorirati krvni tlak ili napraviti scintigrafiju bubrega, Rtg snimku pluća i srca, probir na feokormocitomkao niti načiniti renin-Natrij profil. U bolesnika s hipokalijemijom koji u terapiji ne uzimaju diuretike, obradu treba proširiti u smislu primarnog aldosteronizma, no treba misliti i na pretjerani unos soli.

Ako posumnjamo na koarktaciju aorte s pomoću Rtg prsnog koša, ultrazvuka srca, CT ili MR-a moći ćemo potvrditi dijagnozu. U bolesnika s promjenjivimčesto značajno povišenim krvnim tlakom i sa simptomima kao što su glavobolje, palpitacije, tahikardija, pretjerano znojenjetremor i rumenilo, moramo napraviti testove na feokormocitom npr određivane slobodnog metanefrina u plazmi. Bolesnike sa simptomima koji bi ukazivali na Cushingov sindrom, bolesti vezivnog tkivaeklampsiju, akutnu porfiriju, hipertireozu ,miksedem, akromegaliju ili poremećaja centralnog živčanog sustavatakođer treba podrobnije obraditi.