Cerebralna hemoragija zbog hipertenzije. Hemoragijska moždanog udara nestabilnost homeostaza liječenje hipertenzije


Bolesti nervnog sistema Neurologija Cerebrovaskularne bolesti apoplexia cerebri, šlog, moždani udar predstavljaju česta oboljenja mozga koja nastaju kao posledica poremećaja cerebralne cirkulacije. Akutni moždani udar je treći uzrok smrtnosti i prvi uzrok invaliditeta u razvijenim zemljama sveta; procenjuje se da svakih 45 sekundi jedna osoba doživi, a svakih tri minuta jedna osoba umire od posledica moždanog udara.

Incidencija moždanog udara je slučajeva na 1. Ima veoma bogatu vaskularnu mrežu koju čine 4 velika arterijska stabla, što je jedinstven primer u organizmu: 2 unutrašnje karotidne i 2 vertebralne arterije, koje međusobno široko komuniciraju u nivou Vilisovog prstena.

Iz velike potrebe mozgda za kiseonikom proizilazi i njegova preosetljivost na nedostatak kiseonika.

kako razumjeti da imam hipertenziju

Poremećaj ili prekid cirkulacije krvi ishemija, anemija i poremećaj oksigenacije krvi anoksija, hipoksija ima za posledicu smanjeno snabdevanje mozga energetskim materijama što može da dovede do promena koje se kreću u rasponu od funkcionalnih poremećaja do slike tzv. Shematski predstavljeno, cirkulacija u mozgu zavisi od poprečnog dijametra lumena krvnog suda, visine krvnog pritiska i zasićenosti krvi kiseonikom. Svaki poremećaj koji menja normalno stanje ovih faktora može da dovede do ispoljavanja funkcionalnih i morfoloških poremećaja CNS-a.

Važan događaj u procesu hipoksijskog i ishemijskog oštećenja mozga ima aktivacija receptora glutamata što dovodi do nekontrolisanog ulaska kalcijuma u neurone i rezultira u njihovu smrt.

Ovim fenomenom, nazvanim ekscitotoksičnost, može da se objasni smrt neurona kod ishemije kao i drugih bolesti CNS-a. Iz eksperimentalnih radova zna se da prekid moždane cirkulacije u trajanju od oko 1 minute dovodi do funkcionalnih poremećaja, ali bez strukturnih oštećenja. Prekid oko 3 minute dovodi do selektivne nekroze neurona. Da bi došlo do totalne nekroze infarkt prekid cirkulacije mora da traje oko minuta, a prekid cirkulacije preko 10 minuta je inkopatibilan sa životom.

Patološku osnovu cerebrovaskularnih bolesti čine ishemijski i hemoragijski moždani udar. Cerebrovaskularne bolesti obuhvataju širok spektar bolesti i poremećaja u čijoj je osnovi oštećenje krvnih sudova mozga.

Simptomi cerebrovaskularnih bolesti mogu da se razviju naglo i tada govorimo o moždanom udaru šlog ili se razvijaju postepeno.

Simptomatska hipertenzija u kirurgiji

Moždani udar označava naglo nastali fokalni, nekonvulzivni neurološki poremećaj koji traje duže od 60 minuta i sem vaskularnih uzroka vaskularnog oštećenja ne može se otkriti drugi razlog opisanih poremećaja. Osnovna karakteristika moždanog udara je nagli početak neuroloških simptoma. Moždani udar se klasifikuje prema patologiji koja je u osnovi fokalnog oštećenja mozga, pa razlikujemo : ishemijski moždani udar, koji nastaje usled nedovoljnog priliva ili potpunog prekida dotoka krvi u određeni region mozga, što za posledicu ima razvoj infarkta mozga.

Prema brzini razvoja i trajanja simptoma, razlikuju se dva podtipa ishemijskog moždanog udara: tranzitorni ishemični atak  TIA je funkcionalni poremećaj, bez morfoloških promena, koji se mora ozbiljno shvatiti kao upozorenje o pretećem ozbiljnijem vaskularnom događaju.

Moždani udar nastaje kao posledica prestanka snabdevanja krvlju jednog lokalizovanog područja mozga.

Cerebrovaskularne komplikacije arterijske hipertenzije

Ako dođe do izostanka snabdevanja krvlju u čitavom mozgu dolazi, ili do smrti, ili do više difuznih promena. Glavni uzroci moždanog udara su : embolije moždanih arterija najčešće iz srca, masna embolija ili vazdušna embolija ateroskleroza zapaljenje arterija. Naglo i potpuno začepljenje jednog krvnog suda mozga, kao hipertenzija otopina se dešava kod embolije, najčešće ima za posledicu infarkt tkiva koje odgovara regiji koju taj krvni sud snabdeva krvlju.

Postepeno začepljenje krvnog suda, kao što je u slučaju koncentričnog sužavanja ateromatoznog krvnog suda, uopšte ne mora dovesti do infarkta. Infarkt može nastati pod određenim okolnostima, na području snabdevanja jedne arterije, a da ta arterija nije potpuno zatvorena, nego samo suženog lumena. Embolus stigne u moždane krvne sudove najčešće iz srca, i to ili iz tromba atrija kod fibrilacije ili ventrikularnog muralnog tromba kod infarkta miokarda, ili pak valvularne trombotične nakupine kod bakterijskog ili nebakterijskog endokarditisa.

Masni embolusi mogu doći u mozak iz prelomljenih kostiju, a vazdušna embolija nastaje kad vazduh uđe u opštu cirkulaciju. Infarkti kao posledica zapaljenja arterija vaskulitis nastaju kad se u lumenu arterije stvori tromb. Ateroskleroza dovodi do infarkta u mozgu na sličan način kao što se to dešava u koronarnoj cirkulaciji kod infarkta miokarda.

Simptomi, uzroci i liječenje hipertenzije u djece i odraslih

Trombovi se mogu stvoriti na jednoj ateromatoznoj ploči, ili se intravaskularno tromboziranje odigra na mestu stenoze, gde je krvna struja usporena, ili gde se stvaraju vrtlozi. Makroskopski, infarkt može biti ishemičan ili hemoragičan. Osnovni mehanizam u oba slučaja je isti: prestanak dostave krvi u određenom području mozga.

ulogu u patologiji hipertenzije

Moždano tkivo se brzo razmekša i pretvara se u sivkastocrvenkastu kašastu masu, nejasno ograničenu od okolnog moždanog tkiva, koje se, takođe, razmekšava. Rimantadin hipertenzija kasnijem razvoju, ukoliko nije nastupila smrt, nastaju pseudociste. U svim procesima u kojima dolazi do raspadanja moždanog tkiva, u kasnijem toku nastaju procesi proliferacije glije i na taj način procesi reparacije, a ne procesi regeneracije, zato što nervno tkivo nema osobinu i sposobnost regeneracije.

Nedostatak svijesti u funkcijama disanja i otkucaja srca. Posljedice i liječenje aneurizme Aneurizma se dugo ne osjeća, što je čest uzrok moždanog udara. Osoba može živjeti svoj život u miru bez sumnje da je u opasnosti.

Ovo se naročito odnosi na ganglijske elemente. Simptomi i znaci infarkta mozga zavise od veličine lezije i od toga gde je ona smeštena.

U stanju mirovanja, od 70 ml krvi koje svaka srčana kontrakcija potisne u ushodnu aortu, čak ml je namenjeno mozgu.

učinkovit tretman droga hipertenzije

Prema tome, mozak zahteva kontinuirano i stacionarno snabdevanje glukozom i kiseonikom i, obzirom da ne poseduje rezerve, samo nekoliko minuta smanjenja ovih supstrata ispod kritičnog praga rezultira u disfunkciji mozga.

Za tako osetljiv organ kao što je mozak bilo bi veoma štetno ako bi protok krvi zavisio od sistemskog pritiska koji je podložan promenama. Stoga u mozgu postoje mehanizmi cerebralne autoregulacije protoka krvi koji omogućavaju da se u širokom rasponu arterijskog pritiska mmHg održava konstantan protok tj.

Deo autoregulacije se zasniva na mišićnom omotaču glavnih arterija mozga koje se kontrahuju u odgovoru na porast krvnog pritiska, odnosno dilatiraju u odgovoru na njegov pad.

Pored toga, arteriole mozga su izuzetno osetljive na promene parcijalnih pritisaka ugljendioksida i kiseonika u arterijskoj krvi. Perfuziju mozga obezbeđuju karotidne i vertebralne arterije, a u kliničkom žargonu karotidne arterije i njihove grane nazivamo prednjim karotidnim slivom prednjom cirklacijomdok vertebro-bazilarni sliv i njegove grane nazivamo zadnjim slivom zadnjom cirkulacijom.

psihosomatske bolesti hipertenzija

Svaka moždana hemisfera cerebralna hemoragija zbog hipertenzije krv iz odgovarajuće zajedničke karotidne arterije, koja prolaskom kroz karotidni foramen ulazi u kavernozni sinus, penetrira duru i deli se na prednju i srednju moždanu arteriju.

Unutrašnja karotidna arterija a. Karotidni sistem snabdeva uz optičke nerve i retinu, prednji deo moždanih hemisfera frontalni, parijetalni i prednji deo temporalnog režnja.

Intrakranijalno, unutrašnja karotidna artetija se deli na srednju a. Najveća grana, srednja moždana arterija je zapravo produžetak unutrašnje karotidne arterije. Njene kortikalne grane snabdevaju krvlju gotovo celu površinu moždane kore.

Iz nje polaze penetrantne lentikulostrijatne arterije, koje pod pravim uglom ulaze u parenhim mozga i između ostalog ishranjuju najveći deo bazalnih ganglija, kao i gornje delove prednjeg i zadnjeg kraka kapsule interne. Embolusi iz unutrašnje karotidne arterije najčešće se zaglavljuju u račvi a. Posledična ishemija ovog dela moždane cerebralna hemoragija zbog hipertenzije dovodi do najtežih oštećenja u izvođenju finih manipulativnih pokreta lica i šake i repetitivnih ikespresivnih funkcija komunikacije.

Okluzija lokalnih grana a. Prednja moždana arterija svojim kortikalnim granama snabdeva krvlju medijalnu i orbitalnu površinu frontalnog režnja. Vertebralne arterije potiču iz a.

Bazilarna arterija završava grananjem u desnu i levu zadnju moždanu arteriju a. Hipertenzija celer, grane a. Anastomoze između krvnih sudova štite mozak kada je deo njegovog vaskularnog snabdevanja poremećen ili onemogućen.

Mjesto liječenja hipertenzije

Između arterija i arterijskih slivova postoji bogata mreža anastomoza od kojih je najznačajniji sistem Vilisovog šestougla na bazi mozga. U Vilisovom krugu dve prednje cerebralne arterije se spajaju, preko a. Značaj Vilisovog kruga dolazi do izražaja kada je on kongenitalno nekompletan, jer je zapaženo da je njegov deficit mnogo češći u ljudi koji su imali moždani udar.

Druge značajne anastomoze komunikaciječine oftalmička arterija i grane spoljašnje karotidne arterije kroz orbitu i spojevi na moždanoj površini između ogranaka a. Male penetrantne arterije i arteriole su završne arterije, bez značajnih međusobnih veza.

Cerebralna krv se drenira preko vena koje idu u venske sinuse dure mater. Duboki venski sistem je dobro zaštićen za razliku od površinskih vena koje idu kroz piju mater na površini cerebralne kore. Ovi sudovi se spajaju u sagitalnom sinusu, unutar falksa cerebri, preko mostnih vena.

Mostne vene idu kroz subarahnoidalni prostor koji je ispunjen likvorom cerebrospinalna tečnostpenetriraju arahnoideu i piju mater i dospevaju u duralne venske sinuse. Ovaj sistem sinusa vraća krv u srce, primarno preko unutrašnje jugularne vene. Postoje i alternativni putevi, npr.

Arterijska hipertenzija

Intrakranijalni venski sistem nema valvula. Smer protoka krvi zavisi od gravitacije ili relativnog pritiska u cerebralna hemoragija zbog hipertenzije sinusu u odnosu na pritisak u ekstrakranijalnim venama.

što se pije sok od hipertenzije

Porast intratorakalnog pritiska pri kašljanju ili izvođenju Valsalvinog manevra dovodi do porasta centralnog venskog pritiska, koji se reflektuje u unutrašnju jugularnu venu i sinuse dure mater.

To nakratko povećava intrakranijalni pritisak. Regulacija moždanog protoka je većim delom regulisana autoregulatornim i lokalnim mehanizmima koji odgovaraju na metaboličke potrebe mozga.

Свежие записи

Autoregulacija cerebralnog protoka efikasna je u opsegu arterijskog pritiska od 60 do mmHg. Kada arterijski pritisak padne ispod 60 mmHg, cerebralni protok krvi postaje veoma kompromitovan.

Kada arterijski pritisak prevaziđe gornju granicu autoregulacije, cerebralni protok krvi se rapidno povećava. U osoba sa hipertenzijom, autoregulatorni opseg se pomera na viši nivo.

Već 30 sekundi po prekidu krvnog protoka nastupa poremećaj metabolizma mozga. Nakon jedne minute nastupa poremećaj funkcije neurona.

Hemoragijska moždanog udara nestabilnost homeostaza liječenje hipertenzije

Nakon 5 minuta anoksija pokreće lanac metaboličkih promena koje rezultiraju u infarktu mozga. Međutim, ukoliko bi se protok krvi dovljno brzo ponovo uspostavio, oštećenje bi moglo biti cerebralna hemoragija zbog hipertenzije. U kliničkom smislu prekid cirkulacije u mozgu izaziva gubitak svesti za oko 10 sekundi, a gubitak spontane električne aktivnosti za oko 20 sekundi.

Međutim, bundeva i hipertenzija histološkim kriterijumima, moždano oštećenje se javlja posle najmanje 5 minuta ishemije. Najraniji biološki odgovor na fokalnu moždanu ishemiju je relativno brz razvoj kolateralne cirkulacije, čiji je cilj da se ograniči oblast ishemije.

Ovaj odgovor može biti kompromitovan aterosklerozom ili nekim drugim okluzivnim poremećajem arterija mozga. Okluzija neke od glavnih arterija mozga izaziva naglo smanjenje protoka krvi u onim oblastima mozga koje ta arterija vaskularizuje.

Međutim, granica između ishemičkog tkiva i tkiva sa normalnom perfuzijom nije oštra: redukcija protoka je najveća u centru ishemičkog žarišta, a zatim je progresivno sve manje izražena što se više udaljavamo od tog centra. U centru ishemičke zone nastaju ireverzibilne promene i infarkt mozga. Suprotno, funkcionalni poremećaji neurona u zoni penumbre potencijalno su reverzibilni pod uslovom da se u relativno cerebralna hemoragija zbog hipertenzije vremenskom intervalu ponovo uspostavi protok krvi.

Međutim, zona penumbre nije statična i ukoliko se recirkulacija ne odigra, stanje u ovoj zoni se pogoršava, tj.

Navigacijski izbornik

U kliničkom smislu, terapijski pokušaji rekanalizacije okludiranog krvnog suda, uspostavljanja ponovnog protoka krvi i eventualna primena neuroprotektivnih lekova upravo je i usmerena na zonu penumbre, jer se, na žalost u centralnoj zoni infarkta, koju karakterišu ireverzibilne promene, ne može očekivati bilo kakav savjeti hipertenzija recenzije. Uzroci ishemičkog moždanog udara Infarkt izazvan aterosklerozom velikih krvnih sudova mozga.

Aterosklerostke ploče se prvenstveno stvaraju na račvama velikih krvnih sudova: npr. Ishemija je tada posledica smanjene perfuzije usled stenoze ili okluzije krvnog suda.

Međutim, aterosklerotska stenoza ili okluzija može da izazove infarkt mozga i embolizacijom: embolus se odvaja od proksimalne aterosklerotske lezije i nošen strujom krvotoka okludira distalne arterijske grane.

Embolizacija je češći uzrok moždanog udara u području a.

Комментарии: 3 комментариев

Kardiogeni embolizam takođe uključuje deo tromba koji se odvaja iz trombotičke mase u strukturama srca i nošen krvotokom okludira neku distalnu intrakranijalnu arteriju dovoljno malu da se tromb zaglavi. Lakunarni infarkti posledica su patologije malih perforantnih krvnih sudova mozga. Radi se o ishemičkim infarktima u dubljim delovima mozga subkortikalna bela masa, kapsula interna, bazalne ganglije, pons i dr. Obzirom da je dijametar cerebralna hemoragija zbog hipertenzije sudova samo μm, cerebralna hemoragija zbog hipertenzije mozga je najčešće normalna.

Pored navedenih postoje i drugi, ređi etiološki faktori ishemičkog moždanog udara, čiji je značaj posebno izražen kod mlađih bolesnika sa moždanim udarom, a to su sledeća stanja : ne-aterosklerotske inflamatorne arteriopatije vaskulitisi ne-aterosklerotske neinflamatorne arteriopatije disekcija arterije, fibromuskularna displazija, hiperhomocisteinemija i dr.