Tretman hipertenzije,
Arterijska hipertenzija Srpanj 14, Ivan Horvat dr. Arterijska hipertenzija kao rizični faktor U razvijenim zemljama svaka peta osoba boluje tretman hipertenzije arterijske hipertenzije. Također je vidljivo da prevalencija visokog tlaka raste što je viša starosna dob promatrane populacije.
Visoki krvni tlak najznačajniji je rizični faktor za cerebrovaskularni inzult i disfunkciju lijevog ventrikula kako sistoličku tako i dijastoličku.
Daljnji rizici oštećenja srčane funkcije baziraju se na poremećajima ritma koji nastaju kao posljedica morfoloških promjena na srcu uslijed neregulirane art. Samo pravovremeno i pravilno liječenje štiti od posljedica povišenog krvnog tlaka. Zbog toga se smatra da je terapija za sniženje krvnog tlaka jedan od najuspješnijih preventivnih i terapijskih postupaka u modernoj što arterialnaya hipertenzija. Terapija arterijske hipertenzije Liječenje visokog tlaka mora uvijek sadržavati promjenu životnog stila.
To podrazumijeva prehranu s manje soli, smanjiti unos mesa i masti životinjskog porijekla, povečati unos voća i povrća. Također je neophodno korigirati prekomjernu tjelesnu težinu i redovito se kretati. Uz navedene higijensko dijetetske mjere, ukoliko ne postignu optimalan učinak, potrebno je uvesti medikamentoznu terapiju i ustrajno je titrirati do postizanja ciljnih vrijednosti.
Medikamentozna terapija arterijske hipertenzije Ukoliko higijensko-dijetetskim mjerema nismo postigli zadovoljavajuće vrijednosti krvnog tretman hipertenzije, u terapiju uvodimo lijekove antihipertenzive. Današnje smjernice, a iste su relevantne već dosta godina, ne daju prednost u određivanju antihipertenziva prve lijnije isključivo određenoj grupi lijekova kao što je to bilo u prošlosti npr.
Свежие комментарии
Današnje smjernice navode više grupa antihipertenziva koji mogu biti terapija prve linije ACE inhibitori, ARB, antagosnisti kalcija, diuretici, betablokatori i nešto rjeđe alfablokatori. Ono što bi trebalo prevagnuti u odabiru natihipertenziva za početak liječenja svakako je klinička procjena ordinariusa na bazi saznanja o komorbiditetu.
Ono što se još povremeno postavlja kao nedoumica u praksi je : Treba li terapiju započeti monoterapijom ili kombinacijom lijekova? Ako se započne s dva lijeka, treba li ih primijeniti kao zasebne jedinice ili u kombinaciji u jednoj tableti? Stoga se danas, u tom slučaju, preporuča uvesti kombinaciju dvaju lijekova u manjoj dozi umjesto maksimalno povisiti dozu jednog lijeka.
Time se terapijski efekat povečava 5x uz znatno manje nuspojava. Ostaje još pitanje fiksnih kombinacija — Da ili Ne? Prije tridesetak godina fiksne kombinacije su bile kritizirane zbog više razloga.
AMEC - Hipertenzija i disekcija aorte
Govorilo se o tome da se ne mogu dobro istitrirati doze pojedinog lijeka te da se često radi o nepovoljnim kombinacijama u odnosu na komorbiditet bolesnika. Dobrim dijelom te su kritike bile oprevdane jer su kombinacije bile uglavnom fiksirane na svega jednu kombiniranu dozu.
Danas je situacija sasvim drugačija. Na tržištu su kombinacije s više različito kombiniranih doza lijekova tako da možemo lako odabrati za našeg bolesnika najpovoljniju.
Primjeni fiksnih kombinacija u prilog idu i rezultati više studija. Velika klinička ispitivanja pokazala su da bolesnici obično trebaju liječenje višestrukim antihipertenzivima kako bi postigli i održavali ciljani krvni tlak. Broj antihipertenziva potrebnih za kontrolu krvnog tlaka u mnogih bolesnika je obično u prosjeku od 2,4, s ko-morbidnim stanjima poput bolesti bubrega ili dijabetes mellitusa koja nameću potrebu primjene više lijekova.
Свежие записи
Na primjer, u Hypertension Optimal Treatment HOT studiji ispitivanje optimalnog liječenja hipertenzijeprosječno je bilo potrebno 3. Iz svega navedneog može se zaključiti da je povoljnije kombinirati dva lijeka u manjoj dozi nego jedan lijek propisivati u maksimalnoj dozi. Time se postiže 5x bolji antihipertenzivni efekat uz znatno manje nuspojava. Također tretman hipertenzije poželjno što češće koristiti fiksne kombinacije zbog znatno bolje suradljivosti, a time i terapijskog efekta.
Ocjena 3.
