Sve hipertenzivne bolesti

Najčešća je hipertenzija kojoj se ne zna uzrok primarna, esencijalna ; hipertenzija poznata uzroka sekundarna najčešće je udružena s bubrežnim bolestima. Obično nema simptoma osim ako su vrijednosti krvnog tlaka izrazito visoke ili ako hipertenzija dugo traje. Dijagnosticira se sfigmomanometrijom.

Različitim pretragama može se tražiti uzrok, procijeniti oštećenje te utvrditi druge kardiovaskularne rizične faktore. Liječi se promjenom načina života i farmakoterapijom diuretici, β—blokatori, ACE—inhibitori, blokatori angiotenzinskih receptora tipa II te blokatori Ca—kanala.

Hipertenzija

U SAD—u otprilike 50 milijuna ljudi ima hipertenziju. Krvni tlak raste s dobi. Kako incidencija hipertenzije raste s godinama, moglo bi se činiti da je porast krvnog tlaka u starijih dobnih skupina bezazlen, ali ipak više vrijednosti krvnog tlaka povećavaju morbiditetni i mortalitetni rizik. Hipertenzija je moguća i u trudnoći vidi str. Primarna hipertenzija: Hemodinamika i fiziološke značajke npr. Iako je možda jedan faktor odgovoran za početno kako bi saznali uzrok hipertenzije vrijednosti krvnog tlaka, mnogi su faktori vjerojatno odgovorni za hipertenzija, proširene vene hipertenzije mozaička teorija.

Loša funkcija ionskih pumpi na membranama sarkolema glatkog mišićja sistemskih aferentnih arteriola može dovesti do trajnog povišenja vaskularnog tonusa. Nasljeđe je svakako predisponirajući čimbenik, ali je točan mehanizam nejasan. Izgleda da su čimbenici okoliša npr. Sekundarna hipertenzija: Kao mogući sve hipertenzivne bolesti sekundarne hipertenzije navode se bolesti bubrežnog parenhima npr. Sekundarna hipertenzija nerijetko je posljedica prekomjernog pijenja alkohola i uporabe oralnih kontraceptiva.

Također, simpatomimetici, kortikosteroidi, kokain i likviricije doprinose povišenju krvnog tlaka.

• Odjel za srčano-žilne bolesti | Hrvatski zavod za javno zdravstvo
•  - Он провел рукой по своим коротко стриженным волосам.
• Hipertenzija, natrag knjiga

Patofiziologija Budući da je arterijski tlak jednak umnošku minutnog volumena srca MV i ukupnog perifernog otpora krvožilja UPOpatogenetski mehanizmi odgovorni za povišenje krvnog tlaka ili povećavaju MV ili UPO, ili oboje. Takva situacija tipična lijek za brzo snizavanje tlaka za primarne hipertenzije i za sekundarne vezane uz feokromocitom, primarni aldosteronizam, renovaskularnu bolest te bolesti bubrežnog parenhima.

Poremećaji koji povećavaju Nordijsko hodanje i hipertenzija tireotoksikoza, arteriovenska fistula, aortna regurgitacijapogotovo ako je udarni volumen povećan, dovode do izolirane sistoličke hipertenzije.

Ponekad stariji bolesnici imaju izoliranu sistoličku hipertenziju uz normalni ili niži MV, vjerojatno zbog smanjene elastičnosti aorte i njenih velikih ogranaka.

Samo liječnik može odabrati pravu kombinaciju čimbenika, uključujući dob, prisutnost kroničnih bolesti, kombinaciju lijekova i njihovu dozu. Liječenje hipertenzije provode različite skupine lijekova: Inhibitori enzima koji pretvara angiotenzin su enalapril, ramipril, lizinopril itd.

Bolesnici sa stalnim visokim vrijednostima dijastoličkog tlaka obično imaju smanjeni MV. Volumen plazme se obično smanjuje s povećanjem krvnog tlaka. Rijetko, volumen plazme ostaje normalan ili se povećava. Tako npr. S porastom dijastoličke vrijednosti krvnog tlaka postupno se smanjuje protok krvi kroz bubrege te polako nastaju promjene u smislu arterioloskleroze.

Glomerularna filtracija dugo sve hipertenzivne bolesti normalna poradi čega mora biti povećana filtracijska frakcija. Protok krvi kroz koronarne, cerebralne i arterije mišića uredan je sve dok u njima ne dođe do značajnih aterosklerotskih promjena. To bi pak značilo da inhibicija tog mehanizma može pojačati djelovanje noradrenalina, a time i podići krvni tlak. Nije poznato da li uzrok te hiperreaktivnosti leži u simpatičkom sustavu, miokardu ili pak glatkoj muskulaturi krvnih žila.

Dobro poznati prediktor hipertenzije je visok puls u mirovanju, koji može biti znak povećane simpatičke aktivnosti. Također, neki hipertoničari imaju povišene vrijednosti cirkulirajućih katekolamina u mirovanju. Renin—angiotenzin—aldosteronski sustav: Renin—angiotenzin—aldosteronski sustav sudjeluje u regulaciji volumena krvi, a time i krvnog tlaka.

Renin, enzim koji se proizvodi sve hipertenzivne bolesti jukstaglomerularnom aparatu, katalizira pretvorbu angiotenzinogena u angiotenzin I, kojeg pak konvertaza angiotenzina ACE cijepa u angiotenzin II. Ta pretvorba događa se uglavnom u plućima, a djelomično i u mozgu i bubrezima. Angiotenzin II snažan je vazokonstriktor koji također stimulira autonomne centre u mozgu da pojačaju aktivnost simpatikusa te koji stimulira oslobađanje aldosterona i ADH.

U plazmi cirkulira i angiotenzin III koji stimulira otpuštanje aldosterona jednako kao i angiotenzin II, ali ima mnogo slabiji vazokonstriktorni učinak.

Hipertenzivne krize Hipertenzivne krize Teška hipertenzija sa znakovima oštećenja ciljnih organa prvenstveno mozga, kardiovaskularnog sustava i bubrega definira se kao hipertenzivna kriza. Dijagnosticira se mjerenjem krvnog tlaka, snimanjem EKG—a, analizom urina, mjerenjem ureje i kreatinina u serumu. Potrebno je hitno snižavanje krvnog tlaka intravenskom primjenom lijekova npr. Oštećenje ciljnih organa uključuje: hipertenzivnu encefalopatiju, preeklampsiju i eklampsiju, akutno zatajivanje lijevog srca s edemom pluća, ishemiju miokarda, akutnu aortnu disekciju i zatajivanje bubrega. Oštećenje bubrega brzo napreduje i najčešće je fatalno.

Lijekovi koji inhibiraju konvertazu angiotenzina ACE inhibitori ne suprimiraju u potpunosti proizvodnju angiotenzina II jer enzimi kimaze također konvertiraju angiotenzin I u angiotenzin II. Lučenje renina kontroliraju najmanje četiri mehanizma koji se međusobno ne isključuju: 1. Premda je općenito prihvaćeno da je angiotenzin odgovoran za renovaskularnu hipertenziju barem u ranoj fazi, uloga renin—angiotenzin— aldosteronskog sustava u esencijalnoj hipertenziji nije poznata.

Hipertenzija - PLIVAzdravlje

Međutim, u starijih hipertoničara crne rase čini se da su razine renina niže nego normalno. Također u starijih ljudi nađene su niže razine angiotenzina II. Hipertenzije vezane uz kronične bolesti bubrežnog parenhima renoprivalne hipertenzije nastaju kao kombinacije mehanizama ovisnih o reninu i o cirkulirajućem volumenu.

U većini slučajeva ne može se dokazati povišena reninska aktivnost u plazmi.

• MSD priručnik dijagnostike i terapije: Arterijska hipertenzija
• MSD priručnik dijagnostike i terapije: Hipertenzivne krize
• Hipertenzija – Wikipedija
• Izvori: Harrison's principles of internal medicine [46] ostali [47] [48] [49] [50] [51] Dijagnoza hipertenzije se postavlja kada bolesnik ima trajno povišeni krvni tlak.
• Liječenje hipertenzije bez lijekova na mjestu injiciranja

U takvih hipertenzija povišenje tlaka je obično umjereno te se može korigirati dobrom regulacijom ravnoteže vode i elektrolita. Manjak vazodilatatornih tvari: Hipertenziju češće uzrokuje manjak vazodilatatora npr. Ako bubrezi ne proizvode dovoljnu količinu vazodilatatora zbog bolesti bubrežnog parenhima ili bilateralne nefrektomijekrvni tlak raste. Vazodilatatori i vazokonstriktori se također proizvode i u stanicama endotela zbog čega disfunkcija endotela značajno utječe na krvni tlak.

Patologija i komplikacije: U ranoj fazi hipertenzije nema patoloških promjena. No teška i dugotrajna hipertenzija oštećuje naročito kardiovaskularni sustav, mozak i bubrege, povisujući rizik za koronarnu bolest, infarkt miokarda i mozga osobito hemoragični te bubrežno zatajivanje. Oštećenja nastaju zbog razvoja generalizirane arterioloskleroze i ubrzanja aterogeneze vidi str.

Arterioloskleroza je karakterizirana hipertrofijom, hiperplazijom sve hipertenzivne bolesti hijalinizacijom medije krvnih žila, što je posebno izraženo u malim arteriolama, pogotovo u bubrezima i očima. U bubrezima takve promjene suzuju lumen sve hipertenzivne bolesti zbog čega raste ukupni periferni otpor pa krvni tlak dodatno raste. Uz to, jednom kad se arterije suze, svako dodatno skraćenje već hipertrofičnih glatkih mišićnih stanica suzuje lumen u većoj mjeri nego u arterijama normalnog promjera.

Ovi učinci mogu objasniti pojavu da što dulje hipertenzija traje, manje je vjerojatno da će specifično liječenje sekundarnih uzroka npr. Povećano tlačno sistoličko opterećenje rezultira postupnom hipertrofijom lijeve klijetke, što pak uzrokuje dijastoličku disfunkciju.

Hipertenzija je i zasebna bolest krvožilnog sustava i čimbenik rizika za nastanak kardiovaskularnih bolesti.

Na kraju se lijeva klijetka proširi što je uzrok dilatacijske kardiomiopatije i sistoličkog zatajivanja. Isto tako, disekcija torakalne aorte najčešće je posljedica hipertenzije, a gotovo svi bolesnici s abdominalnim aneurizmama imaju povišen krvni tlak. Simptomi i znakovi Hipertenzija je obično asimptomatska sve dok se ne razviju komplikacije na ciljnim organima.

Hipertoničari u kojih se nisu razvile komplikacije nemaju simptoma kao što su vrtoglavice, omaglice, crvenilo lica, glavobolje, umor, epistaksa ili nervoza. Teške pak hipertenzije vidi str. Četvrti srčani ton jedan je od najranijih znakova hipertenzivne bolesti srca.

Arterijska hipertenzija

Retinalne promjene obuhvaćaju suženje arteriola, krvarenje, eksudate te edem papile kod encefalopatije. Te promjene klasificirane su u 4 stupnja Keith—Wagener—Bakerova klasifikacija u kojoj svaki sljedeći ima sve težu prognozu: 1. Dijagnoza Hipertenzija se dijagnosticira sfigmomanometrijom, dok nam anamneza, fizikalni pregled te razni testovi i dijagnostičke procedure mogu pomoći u otkrivanju etiologije i detekciji oštećenja ciljnih organa.

Krvni tlak se mjeri kroz tri dana i to po dva puta, prvo u ležećem ili sjedećem položaju, a zatim nakon što bolesnik stoji minimalno 2 minute. Prosjek takvih mjerenja možemo koristiti za dijagnozu hipertenzije. Krvni tlak može biti klasificiran kao: normani krvni tlak, prehipertenzija, stadij 1 ili blaga hipertenzija te stadij 2 hipertenzije prema JNC—7, vidi TBL.

Normalne vrijednosti krvnog tlaka su u dojenčadi i djece mnogo niže vidi str.

Idealno bi bilo krvni tlak mjeriti nakon što se bolesnik odmara barem 5 minuta i to u različito doba dana. To bi značilo da pretili bolesnici trebaju veće manšete.

Manšeta se napuše iznad očekivane vrijednosti sistoličkog tlaka te se postupno ispušta zrak dok je slušalica stetoskopa postavljena iznad brahijalne arterije. Tlak koji očitamo kad prvi put čujemo puls zapravo je sistolički tlak, dok je dijastolički tlak onaj koji očitamo kad zadnji put čujemo puls.

Na istom sve hipertenzivne bolesti temelji se mjerenje tlaka na podlaktici radijalna arterija ili bedru poplitealna arterija. Najtočniji su živini tlakomjeri. Mehanički se pak tlakomjeri moraju povremeno podešavati, a automatski čitači često su netočni. Mjerenje se vrši na obje ruke.

Ako su vrijednosti na jednoj ruci više, te ćemo vrijednosti koristiti za dijagnozu i praćenje. Također krvni tlak možemo parazit hipertenzija i na bedru s mnogo većom manšetom da bi isključili koarktaciju aorte, pogotovo u bolesnika s oslabljenim ili zakašnjelim femoralnim pulsom. U slučaju koarktacije vrijednosti krvnog tlaka bi bile znatno niže na obje noge. Ako su vrijednosti krvnog tlaka malo više od normalnih ili ako značajno kolebaju potrebno ih je pratiti neko vrijeme.

U nekim slučajevima, prije nego što se razvije hipertenzija vrijednosti krvnog tlaka mogu samo ponekad biti povišene. Sve hipertenzivne bolesti bi fenomen možda mogao objasniti tzv.

Međutim, ekstremno visoke vrijednosti koje se izmjenjuju s normalnim mjerenjima su neuobičajene i mogu ukazivati na feokromocitom ili na narkomaniju. Anamneza: Anamneza uključuje pitanja o trajanju hipertenzije i znanim prijašnjim vrijednostima, o simptomima eventualne bolesti koronarnih arterija, srčanog zatajivanja ili drugih važnih komorbiditetnih entiteta CVI, bubrežno zatajivanje, bolest perifernih krvnih žila, dislipidemija, dijabetes, gihtkao i obiteljsku anamnezu svih ovih bolesti.

Socijalna anamneza uključuje pak pitanja o fizičkoj kondiciji tj. Prehrambena anamneza obraća pažnju na unos soli i stimulansa čaj, kava, tamne sode. Fizikalni pregled: Fizikalni pregled uključuje mjerenje visine, težine i opsega struka, fundoskopski pregled poradi eventualne retinopatije, auskultaciju zbog mogućih šumova u vratu sve hipertenzivne bolesti abdomenu te kompletni kardiološki, respiratorni i neurološki pregled.

Također palpiramo abdomen zbog mogućeg povećanja bubrega i abdominalnih masa.

Hipertenzija: simptomi i liječenje - Dijabetes February

Pretrage: Što je hipertenzija teža ili što se ranije javila, to će obrada biti šira. Općenito, kad se u nekog bolesnika tek postavi dijagnoza hipertenzije, rutinski se rade testovi kojima se procjenjuje šteta na ciljnim organima te prepoznaju kardiovaskularni rizični čimbenici. Često se određuje i TSH. Aktivnost renina u plazmi ne pomaže nam, kako u dijagnostici pa tako sve hipertenzivne bolesti pri odabiru terapije. No, ovisno o rezultatima rutinskih testova, može biti potrebno učiniti dodatne pretrage.

Ako npr. U bolesnika s hipokalijemijom koji u terapiji ne uzimaju diuretike, obradu treba proširiti u smislu primarnog aldosteronizma, no treba misliti i na pretjerani unos soli.