Sinusna tahikardija i hipertenzija

Međutim i najnedužnije aritmije mogu biti subjektivno neugodne i zabrinjavati pacijenta. Kod bolesnog srca ozbiljnija aritmija, tahiaritmija ili bradiaritmija, može osobu iz relativno dobrog stanja dovesti u opasnost i izravno ugroziti život bolesnika. Po bogatstvu mehanizama i oblika aritmije predstavljaju neobično zanimljivo, a po mogućnostima dijagnostike i liječenja izuzetno efikasno područje kardiologije.

Treba sumnjati na sve lijekove s kardiovaskularnim učinkom, na većinu psihoaktivnih lijekova i na lijekove koji mogu izazvati hipokalijemiju ili hipomagnezijemiju.

Palpacijom arterijskog pulsa i auskultacijom srca se može otkriti poremećaj ritma.

Ako EKG nije moguće snimiti, pažljivo sinusna tahikardija i hipertenzija pulseva u jugularnoj veni istovremeno s auskultacijom srca i palpacijom karotidne arterije omogućuje postavljanje dijagnoze većine aritmija, jer će pulsni valovi u jugularnoj veni odražavati atrijski ritam, dok auskultirani zvukovi ili pulsevi karotidnih arterija nastaju uslijed kontrakcije ventrikula.

Povećanje štitnjače ili njena osjetljivost na palpaciju s egzoftalmusom ukazuje na tireotoksikozu. Jako povišenje krvnog tlaka i pravilna tahikardija ukazuju na feokromocitom.

Mnoge srčane aritmije su povremene i ne pokazuju stalne promjene na EKGu; a iznimke od toga su Sindrom Wolff-Parkinson-White Aritmogena displastična kardiomiopatija desnog ventrikula Sindrom Brugada i njegove inačice Ako se ne nameće niti jedna dijagnoza, a simptomi su učestali, koristan je 24—48 satni nadzor pomoću Holtera; kod povremenih simptoma bolje je dulje nošenje naprave koju bolesnik sam uključuje kada osjeti simptome.

Ove pretrage se izvode uglavnom kada postoji sumnja na pretrpljenu aritmiju, a ne kad simptomi ukazuju tek na pokoji nepravilan udarac. Bolesnicima s vrlo rijetkim simptomima, za koje kliničari sumnjaju da se radi o teškoj aritmiji, se naprava može ugraditi ispod kože na prednjoj stijenci prsnog koša.

Ova naprava trajno bilježi ritam a može se povezati s vanjskom jedinicom kojom se dobiva ispis srčanog ritma. Laboratorijske pretrage: Svim bolesnicima treba odrediti KKS, elektrolite, uključujući Mg i Ca u serumu i C—reaktivni protein ukazuje na upalu srca ili koronarnih arterija.

Srčani markeri npr.

Testovi funkcije štitnjače su indicirani kod novo dijagnosticirane atrijske fibrilacije ili kod simptoma hipertireoze. U bolesnika s napadima visokog krvnog tlaka treba tragati za feokromocitomom.

U bolesnika s položajnom sinkopom se ponekad izvode pretrage pomoću nagibnog ležaja. Slikovne pretrage: Bolesnicima čiji nalazi ukazuju na srčanu disfunkciju ili promjenu građe srca je potrebno učiniti ehokardiografiju a ponekad i MR srca. Bolesnicima sa simptomima pri naporu je potrebno učiniti pretrage pod opterećenjem, ponekad uz stresnu ehokardiografiju, scintigrafiju ili PET.

Liječenje Treba prestati s uzimanjem izazivajućih lijekova i tvari. Ako je opasna ili onemogućavajuća aritmija posljedica uzimanja lijeka čija je primjena nužna, treba pokušati s primjenom zamjenskog lijeka.

Kod inače zdravih osoba koje ove pojave onemogućavaju, može se primijeniti β—blokator, nakon što se uložilo napor da se anksiozne bolesnike uvjeri kako se ne radi o teškoj bolesti.