Liječenje hipertenzije i hipertrofija lijeve klijetke

Kliničke karakteristike adolescenata s esencijalnom hipertenzijom

Dijastolička disfunkcija srca - 1. Josip Vincelj dr. Zatajivanje srca spada u bolesti kojima raste prevalencije s povećanjem dobi bolesnika. Procjena je da se godišnje dijagnosticira oko novih bolesnika sa zatajivanjem srca Procjena je da se godišnje dijagnosticira oko novih bolesnika sa zatajivanjem srca, a otprilike se javlja 10 bolesnika na 1 osoba u dobi iznad 65 godina života.

Ты знаешь, что я не могу… Она фыркнула и снова повернулась к клавиатуре. - Я распечатаю список. Войду, возьму его и тотчас выйду. Давай ключ.

Dijastolička disfunkcija srca karakterizirana je nenormalnom dijastoličkom rastezljivošću tj. Dijastoličku disfunkciju možemo ustanoviti u bolesnika sa sistoličkim zatajivanjem srca.

Vrlo često se povišen krvni tlak može kod nekih osoba izmjeriti prilikom pregleda u liječničkoj ordinaciji, a da većina kasnijih mjerenja kod kuće pokaže normalan tlak. Taj je fenomen poznat odavno u medicinskoj praksi i naziva se fenomenom bijele kute. Osobe koje reagiraju fenomenom bijele kute imaju povećan rizik razvoja komplikacija na krvožilnom sustavu u kasnijim godinama života.

Također nalazimo dijastoličku disfunkciju srca u bolesnika sa simptomima zatajivanja srca ili u bolesnika s normalnom ili blago smanjenom istisnom frakcijom lijeve klijetke. U slučaju da bolesnici s dijastoličkom disfunkcijom srca nisu liječeni tada može bolest progredirati prema zatajivanju srca.

Literatura Definicija Po definiciji radne skupine Svjetske Zdravstvene Organizacije za kardiomiopatije WHO-ISFC Task Forcehipertrofična kardiomiopatija HCM je primarna bolest srčanog mišića karakterizirana simetričnom ili asimetričnom hipertrofijom miokarda lijeve klijetke bez prisutne neke druge sistemske ili srčane bolesti koja može izazvati hipertrofiju miokarda lijeve klijetke 1. Promjene su najizraženije na ventrikularnom septumu sa i bez opstrukcije.

U čimbenike rizika za progresiju bolesti prema zatajivanju srca s očuvanom istisnom frakcijom lijeve klijetke spadaju starija životna dob, arterijska hipertenzija, ženski spol i metabolički sindrom. Također su važne i druge pridružene bolesti kao što liječenje neuroze s hipertenzijom fibrilacija atrija, oštećenje bubrežne funkcije, hiperlipidemija, kronična plućna opstruktivna bolest, sistemske upalne bolesti i kemoterapija koje su povezane s dijastoličkom disfunkcijom srca.

Međutim, ipak su dvije bolesti najvažniji etiološki čimbenici dijastoličke disfunkcije srca. To su arterijska hipertenzija tj.

Razlikujemo kardijalne i nekardijalne bolesti koje dovode do dijastoličke disfunkcije srca. U nekardijalne bolesti spadaju pretilost i šećerna bolest.

U kardijalne bolesti spadaju stenoza aortnog zaliska, sve vrtste kardiomiopatija, perikardni izljev i konstrikcijski perikarditis. Precipitirajući čimbenici uključuju ishemiju miokarda, tahikardiju, srčane aritmije, volumno opterećenje srca, anemiju i infekciju. Loši prognostički čimbenici dijastoličke disfunkcije jesu starija životna dob, šećerna bolest, bolest bubrega i lošiji funkcijski stadij, tj.

Kod dijastoličke disfunkcije smanjena je rastezljivost lijeve klijetke, a gubitak miocita koji je povezan s povećanjem vezivnog tkiva miokarda rezultira smanjenjem rastezljivosti miokarda. Stupanj rastezljivosti miokarda određen je vanstaničnim odlaganjem  kolagena i promjenom fenotipa kolagena.

Hipertrofija lijeve klijetke odgovor je na tlačno i volumno opterećenje uz povećanje rigidnosti miokarda zbog zadebljanja i fibroze. Hipertrofija lijeve klijetke u bolesnika s očuvanom istisnom frakcijom može biti dokaz koncentričnog remodeliranja s relativnim  zadebljanjem stijenki u odnosu na veličinu šupljine klijetke.

Hipertrofija lijeve klijetke dužeg trajanja može utjecati na disfunkciju srca i značajno povećati rizik kardiovaskularnih bolesti.

Hipertrofija lijeve klijetke težeg stupnja dovodi do smanjenja subendokardnog koronarnog protoka i do oštećenja sistoličke i dijastoličke funkcije. U nastanku dijastoličke disfunkcije srca važna je i neurohumoralna aktivacija s oslobađanjem vazokonstriktora koji također doprinose hipertrofiji i fibrozi miokarda. Prema rezultatima  istraživanja i medijatori upale također oštećuju dijastoličku funkciju srca.

U zaključku možemo naglasiti da je dosta visoka prevalencija dijastoličke disfunkcije srca u općoj populaciji. Prevalencija je veća u bolesnika starije žiovotne dobi, u hipertoničara, dijabetičara liječenje hipertenzije i hipertrofija lijeve klijetke u koronarnih bolesnika.

U idućem članku opisati ću dijagnostiku i terapiju dijastoličke disfunkcije srca. Ocjena 3.