Hipertenzija, dijabetes melitus liječenje. Dijabetes i stopala

S postankom DM tipa 1 povezivao se niz virusa uključujući rubeolu, coxsackie, citomegalo, Epstein—Barr i retrovirusekoji mogu izravno inficirati i rastočiti β—stanice ili ih oštetiti posredno, izlaganjem autoantigena, odnosno aktiviranjem autoreaktivnih limfocita, oponašajući molekulski slijed autoantigena koji potiču imuni odgovor molekulska mimikrija ili na druge načine. Određenu ulogu ima i dijeta. Povećani rizik tipa 1 DM povezuje se s davanjem mliječnih proizvoda dojenčadi osobito kravljeg mlijeka i mliječne bjelančevine β kazeinas visokim razinama nitrata u pitkoj vodi i s niskim unosom vitamina D.

Patogenetski mehanizmi ovih pojava nisu jasni. Tip 2: Tip 2 ranije zvan adultni oblik ili neovisan o inzulinu obilježava neprimjereno lučenje inzulina. Razine inzulina su često, osobito u početku bolesti, vrlo visoke, ali periferna rezistencija i povećano stvaranje glukoze u jetri čine i te koncentracije nedovoljnim za uspostavljanje euglikemije.

Nakon toga stvaranje inzulina opada, što dodatno pogoršava hiperglikemiju. Bolest se većinom dijabetes melitus liječenje u odraslih i starenjem postaje sve češća. Postoji jasna genetska predispozicija, koju svjedoči visoka prevalencija ove bolesti u nekim etničkim skupinama navlastito američki Indijanci, Hispanoamerikanci pregled hipertenzije droge Azijati i u rođaka dijabetičara.

Za najčešće oblike tipa 2 nisu međutim otkriveni odgovorni hipertenzija. Patogeneza je složena i još uvijek nejasna. Hiperglikemija se javlja kad lučenje inzulina više ne može kompenzirati inzulinsku rezistenciju. Premda je ta rezistencija tipična za tip 2 i za osobe na povećanom riziku, postoje i dokazi o disfunkciji β—stanica i o smanjenom lučenju inzulina, uključujući i prvu fazu lučenja tijekom IV infuzije glukoze, gubitak normalne, pulzirajuće sekrecije inzulina, povećano lučenje proinzulina koje ukazuje na poremećaje u dijabetes melitus liječenje inzulina, te nakupljanje amiloidnog polipeptida bjelančevina koja se normalno izlučuje zajedno s inzulinom u otočićima gušterače.

I sama hiperglikemija može smanjiti lučenje inzulina jer visoke razine glukoze desenzibiliziraju β—stanice ili ih dovode u disfunkciju toksičnost glukoze.

Ove promjene se uz inzulinsku rezistenciju postupno razvijaju godinama. Pretilost i dobivanje na težini su važne odrednice rezistencije na inzulin. Uz stanovite genetske sklonosti odraz su dijete, tjelovježbe i životnog stila. Masno tkivo povećava plazmatske razine slobodnih masnih kiselina, koje ometaju transport glukoze potaknut inzulinom, kao i aktivnost mišićne glikogen sintetaze. Osim toga, masno tkivo ima i obilježja endokrinog organa jer otpušta niz čimbenika, adipocitokina, koji na metabolizam glukoze djeluju povoljno adiponektin ili nepovoljno TNF—α, IL—6, leptin, rezistin.

Visok krvni pritisak i šećerna bolest, Dijagnoza hipertenzije, ispitiv

Kočenje intrauterinog rasta i niska porođajna težina se isto tako povezuju s inzulinskom rezistencijom u kasnijem životu pa mogu odražavati prenatalne okolišne utjecaje na mijenu glukoze. Mješoviti tipovi: Odgovorni su za mali segment DM, kamo spadaju genetski defekti funkcije β—stanica, učinka inzulina i mitohondrijske DNK npr. Cushingov sindrom, akromegalijatoksini npr. Trudnoća izaziva određeni stupanj inzulinske rezistencije, ali se rijetko razvije gestacijski DM str.

Klinička slika Vodeći simptomi DM posljedica su hiperglikemije: osmotska diureza zbog glikozurije uzrokuje poliuriju i polidipsiju koje vode u ortostatsku hipotenziju i dehidraciju.

1. Kronične komplikacije dijabetesa / Dijabetes / Centri A-Z - wdmac.com
2. Prvi napad hipertenzije
3. Просыпайся.
4. Сьюзан опасливо огляделась.
7. ГЛАВА 5 «Куда все подевались? - думала Сьюзан, идя по пустому помещению шифровалки.
8. ГЛАВА 71 Токуген Нуматака закурил уже четвертую сигару и принялся мерить шагами кабинет, потом схватил телефонную трубку и позвонил на коммутатор.

Teška dehidracija uzrokuje slabost, malaksalost i promjene mentalnog statusa. Simptomi se javljaju i povlače sukladno kolebanjima glikemije. Polifagija zna pratiti hiperglikemiju, ali bolesnicima u pravilu nije vodeći problem. Hiperglikemija može uzrokovati i gubitak tjelesne težine, mučninu i povraćanje, zamućen vid te sklonost bakterijskim ili gljivičnim infekcijama.

Bolesnici s tipom 1 DM tipično dolaze u simptomatskoj hiperglikemiji, ponekad i u dijabetičnoj ketoacidozi Hipertenzija, str. I dijabetičari tipa 2 se znadu javiti zbog simptomatske hiperglikemije, ali su češće asimptomatski i njihovo se stanje otkriva usput, pri rutinskom pregledu. U nekih su dijabetičara početni simptomi odraz komplikacija vidi nižešto ukazuje na duže trajanje bolesti, a neki spočetka upadaju u hiperosmolarnu komu, posebno u razdoblju stresa, kad je metabolizam glukoze dodatno poremećen, odnosno nakon primjene lijekova kao što su kortikosteroidi.

Komplikacije Godine loše kontrolirane hiperglikemije uzrokuju niz, u prvom redu žilnih komplikacija, koje zahvaćaju male mikrovaskulne ili velike makrovaskularne žile. U mehanizme nastanka žilne patologije idu glikoziliranje serumskih i tkivnih bjelančevina sa stvaranjem uznapredovalih proizvoda glikacije engl. Imunološki otkloni predstavljaju drugu veliku komplikaciju koja je posljedica izravnih učinaka hiperglikemije na staničnu imunost.

Ostale preporuke Tko obolijeva od šećerne bolesti tipa 2? Šećerna bolest, pogotovo tipa 2, dosiže razmjere epidemije u čitavom svijetu budući da se sve više poprimaju zapadnjačke prehrambene navike. Tipično se javlja nakon dobi od 40 godina. Starenje samo po sebi može povećati podložnost intoleranciji glukoze i dijabetesu.

Mikrožilne promjene su u pozadini tri najčešće, razorne komplikacije DM: retinopatije, nefropatije i neuropatije. Patologija malih žilica osim toga bitno otežava zarastanje kože, tako da se i sitne ozljede mogu prometnuti u duboke ulkuse koji se lako inficiraju.

Dobra kontrola glikemije može spriječiti niz ovih komplikacija, ali ne može izliječiti već postojeće. Dijabetična retinopatija: Dijabetična retinopatija je najčešći uzrok sljepoće u SAD vidi str. Spočetka je obilježena kapilarnim mikroaneurizmama mrežnice, a kasnije edemom makule i neovaskularizacijom. Nema ranih simptoma, ali s vremenom se javlja zamućenje vida, ablacija staklovine ili mrežnice te djelomični ili potpuni gubitak vida, ali je stopa napredovanja nepredvidljiva.

Dijagnoza se postavlja pregledom očne pozadine, a liječenje se provodi fotokoagulacijom argonskim laserom ili vitrektomijom. Striktna kontrola glikemije, rano otkrivanje i svrsishodno liječenje su presudni u prevenciji gubitka vida.

Dijabetična hipertenzija Dijabetična nefropatija vidi i str. Karakterizirana je zadebljanjem bazalne membrane glomerula, ekspanzijom mezangija i sklerozom glomerula.

vezani članci

Ove promjene dovode do glomerulske hipertenzije i dijabetes melitus liječenje pada glomerulske filtracije. Sistemska arterijska hipertenzija ubrzava napredovanje ovih promjena. Bolest je obično asimptomatska dok se ne razvije nefrotski sindrom ili zatajenje bubrega.

Otkriva se određivanjem albuminurije. Ako je nalaz test trake negativan na proteinuriju, treba odrediti omjer albumina i kreatinina u prigodnom uzorku mokraće ili albuminuriju u 24 h urinu. Liječenje se sastoji iz striktne kontrole glikemije i arterijskog tlaka. Pri prvim znacima mikroalbuminurije dijabetes melitus liječenje još ranije treba propisati jedan ACE inhibitor ili blokator angiotenzinskih receptora radi suzbijanja hipertenzije jer ovi lijekovi snižavaju intraglomerulski tlak i tako djeluju nefroprotektivno.

Kronične komplikacije dijabetesa

Dijabetična neuropatija: Dijabetična neuropatija je posljedica ishemije živaca zbog mikrožilnih promjena, izravnih učinaka hiperglikemije na neurone i otklona staničnog metabolizma koji remete funkciju živaca.

Postoji više oblika, poput simetrične polineuropatije s varijantama tankih i debelih niti i autonomne neuropatije. Najčešća je simetrična polineuropatija; pogađa šake i stopala distribucija u obliku rukavica i čarapaa prokazuje se parestezijama, disestezijama ili bezbolnim gubitkom osjeta dodira, vibracije, propriocepcije ili temperature. Na nogama dolazi do zamagljene percepcije ozljeda zbog neprikladne obuće i pretjeranog opterećenja, što pogoduje ulceracijama, infekcijama, prijelomima, subluksacijama i razaranju normalne strukture stopala Charcotovi zglobovi.

Neuropatiju tankih niti obilježavaju bolovi, trnci i gubitak osjeta temperature uz očuvan osjet vibracije i položaja. Takvi su bolesnici uz čestu autonomnu neuropatiju skloni ulceracijama stopala i neuropatskim dijabetes melitus liječenje zglobova. Neuropatiju pretežno debelih niti karakterizira mišićna slabost, gubitak osjeta vibracije i položaja te gašenje dubokih tetivnih refleksa. Česta je atrofija mišića stopala i pijetlov hod kljenut peroneusa.

Slika —1. Pregled dijabetičnog stopala. Na svakom se stopalu nitastim esteziometrom dodiruju specifične točke uz povećanje pritiska dok se nit uređaja ne svine.

Visok krvni pritisak i šećerna bolest Visok krvni pritisak i šećerna bolest Hipertenzija je dosta česta u oba najčešća tipa dijabetesa i značajno utiče na nastanak i progresiju drugih komplikacija dijabetesa. Ona se u dijabetesu može ispoljiti kao izolovan sistolna hipertenzija, kao izolovana dijastolna hipertenzija i kao hipertenzija sa povišenim i sistolnim i dijastolnim pritiskom. Brojni etiološki faktori su od značaja za nastanak hipertenzije ali mogu uticati i na njeno ispoljavanje, tok i lečenje.

Tako se postiže jednak i reproducibilan podražaj lakog dodira, kojim se prate promjene senzibiliteta u vremenu. U druge oblike dijabetične neuropatije idu radikulopatije, kranijalne neuropatije i mononeuropatije. Radikulopatije obično zahvaćaju korjenove L2—L4 s bolovima, slabošću i atrofijom donjih udova dijabetična amiotrofija ili korjenove Th4 do Th12 s bolovima u prsima i trbuhu torakalna poliradikulopatija. Kranijalna neuropatija uzrokuje kako podići nizak pritisak, ptozu i anizokoriju ako je u pitanju III.

Mononeuropatije dovode do slabosti i trnjenja n. Dijabetičari su skloni i kompresijskim neuropatijama, dijabetes melitus liječenje sindroma karpalnog tunela. Mononeuropatije se znadu javiti istodobno na nekoliko mjesta mononeuritis multiplex. Većinom pogađaju starije bolesnika, ali se za nekoliko mjeseci znadu spontano povući. Dijagnoza simetrične polineuropatije postavlja se utvrđivanjem ispada osjeta i oslabljenih refleksa Ahilove tetive; gubitak percepcije laganog dodira najlonskom niti otkriva bolesnike koji su naročito skloni ulceracijama stopala SL.

Kod svih neuropatija je potrebna elektromiografija s analizom živčane provodljivosti, ponekad radi isključivanja drugih uzroka radikulopatije ili kompresijskih sindroma. Striktna kontrola glikemije može smanjiti neuropatiju.

U simptomatsko liječenje ide lokalna primjena kapsaicinske kreme, davanje tricikličkih antidepresiva npr. Bolesnici s gubitkom osjeta trebaju svakodnevno pregledavati svoja stopala kako bi otkrili manje ozljede i spriječili napredovanje prema ulceracijama i teškim infekcijama. Makrožilne promjene: Ateroskleroza velikih žila posljedica je hiperinzulinemije, hiperglikemije i displipidemije koje su tipične za DM. Javlja se angina pectoris, dolazi do Dijabetes melitus liječenje, TIA i apopleksije te do periferne opstrukcijske arteriopatije.

Dijabetična kardiomiopatija je izgleda posljedica niza čimbenika, uključujući epikardnu aterosklerozu, hipertenziju s hipertrofijom lijeve klijetke, mikrožilne promjene, disfunkciju endotela hipertenzija autonomnog živčevlja, koji su dati invalidnost u hipertenzije te metaboličke otklone.

Do zatajenja srca dolazi zbog slabljenja sistoličke i dijastoličke funkcije lijeve klijetke. Dijagnoza se postavlja iz anamneze i kliničkog pregleda, dok se probirne pretrage još usavršavaju. Liječenje se sastoji iz suzbijanja aterosklerotskih čimbenika rizika, poput normaliziranja glikemije, lipidemije i arterijskog tlaka uz prestanak pušenja i svakodnevno uzimanje ASK i ACE inhibitora.

Za razliku od mikrožilne patologije, intenzivna kontrola glikemije tu nije učinkovita mjera prevencije. Infekcije: Dijabetičari su skloni bakterijskim i gljivičnim infekcijama zbog nepovoljnog učinka hiperglikemije na funkcije granulocita i T limfocita.

Najčešće su mukokutane infekcije gljivicama npr. Druge komplikacije: Česte su promjene na razini stopala kožne promjene, ulceracije, infekcije, gangrenea pripisuju dijabetes melitus liječenje oštećenjima žila, neuropatiji i relativnoj imunosupresiji.

Dijabetičari su također izloženi povećanom riziku nekih mišićnokoštanih bolesti, poput infarkta mišića, sindroma karpalnog tunela, Dupuytrenove kontrakture, adhezijskog kapsulitisa ili sklerodaktilije. Češće se javljaju i očne bolesti nevezane o dijabetičnu retinopatiju npr. Veća je i incidencija depresije i demencije. Dijagnoza Na DM ukazuju tipični simptomi, a potvrđuje se mjerenjem koncentracije glukoze u plazmi. Najbolje je da se mjerenje izvrši nakon 8—12 h gladovanja [glukoza u plazmi natašte FPG od engl.

OGTT je osjetljiviji za otkrivanje šećerne bolesti i oštećene tolerancije dijabetes melitus liječenje, ali je hipertenzija, složeniji i manje reproducibilan nego FPG, pa se rutinski rijetko primjenjuje, osim u obradi gestacijskog DM str. U praksi se DM ili oštećeno podnošenje glukoze često dijagnosticiraju na osnovi prigodnog mjerenja glukoze u plazmi ili glikoziliranog hemoglobina HbA1c.

Ako postoje klinički hipertenzija šećerne bolesti dvostruka provjera nije potrebna. Ova pretraga i njene referentne vrijednosti još nisu standardizirane pa su mogući lažno razlika u krvnom pritisku na rukama ili niski rezultati vidi str. Mjerenje glukoze u mokraći, koje se ranije puno rabilo, izgubilo je svoje mjesto u otkrivanju i u praćenju DM zbog niske osjetljivosti i specifičnosti.

Osobama na visokom riziku DM npr. Budući da za takve osobe nema dokazano djelotvornih preventivnih mjera, ove su probirne pretrage ograničene na istraživačke projekte. Takve osobe treba podvrgavati probiru na DM određivanjem FPG bar jednom u 3 godine dok postoji euglikemija te bar jednom godišnje ako se utvrdi oštećena tolerancija glukoze TBL. Svi bolesnici s tipom 1 trebaju izvršiti probir na dijabetične komplikacije 5 god. Pregled nogu treba provesti bar jednom godišnje, tražeći ispade osjeta dodira, vibracije, boli i temperature, koji su svojstveni za perifernu neuropatiju.

Osjećaj dodira se najbolje provjerava jednonitnim esteziometrom SL. Čitavo stopalo, a posebno kožu ispod glavica metatarzalnih kostiju, valja pregledati na pukotine i znakove ishemije, kao što su vrijedovi, gangrene, gljivične infekcije, osobito noktiju te gubitak arterijskih pulzacija ili dlaka. Fundoskopiju treba izvršiti oftalmolog; razmak ovih pregleda je prijeporan, ali se kreće od bar jednom godišnje za bolesnike s utvrđenom retinopatijom do jednom u 3 godine za one bez retinopatije na zadnjem pregledu.

Pretraga dijabetes melitus liječenje ili 24—h uzorka mokraće provodi se svake godine radi otkrivanja proteinurije i mikroalbuminurije uz određivanje serumskog kreatinina radi procjene bubrežnih funkcija. Mnogi smatraju da je zbog rizika srčane bolesti važan i ishodni elektrokardiogram. Lipidogram treba provjeravati bar jednom godišnje, odnosno češće ako se uoče otkloni. Liječenje Temeljna je kontrola hiperglikemije kako bi se suzbili simptomi i spriječile komplikacije uz što manje hipoglikemijskih incidenata.

Ti se ciljevi prilagođuju bolesnicima u kojih nije preporučljiva stroga kontrola glikemije npr.

Šta je šećerna bolest?

Ključni elementi za sve bolesnike su dobra edukacija, savjetovanje o dijeti i tjelovježbi te praćenje glukoregulacije. Svi bolesnici tipa 1 trebaju inzulin. Dijabetičarima tipa 2 s višim glikemijama u trenutku otkrivanja obično se uz promjene životnog stila odmah propisuju i peroralni antidijabetici.

Inzulin je u početnom liječenju tipa 2 indiciran u trudnica i u osoba s akutnom metaboličkom dekompenzacijom, poput DKA ili NKHS neketotični hiperosmolarni sindrom.

Pacijente s oštećenom kontrolom glikemije valja savjetovati glede rizika razvoja DM i važnosti preinaka u životnom stilu radi sprječavanja pojave DM. Treba ih pratiti u smislu nastupa simptoma DM ili porasta glikemije; idealni intervali provjere nisu utvrđeni ali su jedno— ili dvogodišnji kontrolni pregledi vjerojatno primjereni. Educiranje bolesnika o uzrocima Hipertenzija, o dijeti, tjelovježbi, lijekovima, samokontroli te o simptomima hipoglikemije, hiperglikemije i dijabetičnih komplikacija presudno je za unapređenje skrbi.

Većinu bolesnika tipa 1 može se poučiti i o titriranju doze inzulina. Odgoj i podučavanje treba učvršćivati prigodom svake posjete liječniku ili hospitalizacije.

Dijeta prilagođena individualnim okolnostima smanjuje kolebanja glikemije, a kod tipa 2 tako djeluje i smanjenje tjelesne težine.

Suvremeni pristup u liječenju arterijske hipertenzije - Zdravo budi

Svi dijabetičari trebaju biti upućeni u dijete s malo zasićenih masti i kolesterola te umjerenim sadržajem ugljikohidrata, najbolje iz integralnih žitarica s većim sadržajem vlakana.

Premda proteini i masti iz dijete pridonose kalorijskom unosu i tjelesnoj težini, samo ugljikohidrati imaju izravan učinak na razine glukoze u plazmi. Dijeta siromašna ugljikohidratima, a bogata mastima poboljšava glukoregulaciju u nekih bolesnika, ali joj je dugoročna pouzdanost nesigurna.

Dijabetičari tipa 1 trebaju svladati računanje ugljikohidratnih jedinica i zamjenskih obroka kako bi doze inzulina podesili unosu ugljikohidrata dijabetes melitus liječenje omogućili što prirodniju nadoknadu inzulina. Poznavanje količine ugljikohidrata u pojedinom obroku služi za izračunavanje doze inzulina prije tog obroka. Općenito, za svakih 15 g ugljikohidrata treba 1 j brzodjelujućeg inzulina.

• Cista jajnika i hipertenzije
• Suvremeni pristup u liječenju arterijske hipertenzije Travanj 16, Nada Smokvina Ćuruvija dr.
•  - Если бы Танкадо был жив, мы могли бы заключить с ним сделку, и у нас был бы выбор.
• Dijabetes tip 2 - PLIVAzdravlje
•  Склонность к ребячеству, фанат сквоша с подавляемой сексуальностью.
• Hladna tuš je koristan za hipertenziju
• MSD priručnik dijagnostike i terapije: Diabetes mellitus

Takav pristup zahtijeva iscrpnu edukaciju pacijenta i najuspješniji je kad ga vodi iskusan dijabetološki dijetetičar. Neki stručnjaci savjetuju uporabu glikemijskog indeksa za razlikovanje brzo od sporo metaboliziranih ugljikohidrata, dok drugi drže da je od tog indeksa mala korist. Pacijenti tipa 2 trebaju ograničiti unos kalorija, uzimati redovite obroke, povećati unos vlaknastih namirnica i ograničiti rafinirane ugljikohidrate i zasićene masti.

Savjetovanje dijetetičara treba biti komplementarno liječničkim preporukama, a sudjelovati trebaju i bolesnik i osoba koja za nj priprema hranu. Tjelovježba se postupno povećava sve do one razine fizičke aktivnosti koju bolesnik još podnosi.

KALENDAR ovulacije

Neki stručnjaci smatraju da je za skidanje tjelesne težine i sprječavanje žilnih promjena aerobno, izotoničko opterećenje bolje od izometričkog, ali svaki napor poboljšava kontrolu glikemije i svi oblici tjelovježbe su korisni.

Pacijenti koji za vrijeme fizičke aktivnosti upadaju u hipoglikemije trebaju češće provjeravati razine glukoze u plazmi i uzeti ugljikohidrate ili sniziti doze medicinsko liječenje hipertenzije portal, tako da neposredno pred opterećenje budu blago hiperglikemični.

Hipoglikemija pri velikom opterećenju nalaže usputno unošenje ugljikohidrata, tipično 5—15 g glukoze ili nekog drugog jednostavnog šećera.

Dokazanim kardiovaskularnim bolesnicima ili osobama u kojih se sumnja na takvo stanje vrlo je korisno izvršiti ergometriju prije početka hipertenzija opterećenja dijabetes melitus liječenje eventualnih podešavanja, a bolesnicima s dijabetičnim komplikacijama poput neuropatije ili retinopatije valja sniziti ciljne aktivnosti.

Najvažniji je samonadzor glikemije uzorkovanjem iz vrška prsta i korištenjem test traka uz odgovarajući glukometar.

Tako se pacijentima olakšava podešavanje dijete i doze inzulina, a liječnicima pomaže u savjetovanju glede vremenskog rasporeda i doziranja hipertenzija. Postoji više uređaja za samonadzor; skoro svi se za očitavanje koncentracije glukoze služe test— trakicama, opskrbljeni su lancetama ili napravama za ubadanje kože i uzorkovanje krvi, a većini su pridodane i kontrolne inovativne načine za hipertenziju za povremeno provjeravanje baždarenja.

Izbor između tih uređaja obično ovisi o brzini očitavanja obično 5—30 so veličini zaslona veći ekrani su bolji za slabovidne i o potrebi baždarenja. Postoje i mjerači koji uzorkuju krv iz manje bolnih mjesta od vršaka prstiju dlanovi, podlaktice, nadlaktice, dijabetes melitus liječenje, bedro.