Hiperoni ono
Jedno od temeljnih pitanja moderne fizike je pronalaenje odgovora na pitanje Od ega je Svemir izgraen?. Obino se to pitanje moe svesti na pitanje to je to materija i to je dri zajedno?. Ovo pitanje nastavlja linijom koju su zapoeli Demokrit, Dalton i Rutheford. Elementarne estice Elektronski omota Klasifikacija elementarnih estica Kvarkovska struktrura estica Spin i izospinska struktura Barioni, mezoni i kvarkovi Raspad protona i leptoni Boja kvarkova- novi kvantni broj Izmjena Paulijevog naela Hadroni su bijele estice Otkrie gluona Ogranienje kvarkova Jako meudjelovanje i struktura kvarkova Slabo meudjelovanje leptona i kvarkova Jedinstvena teorija slabog i el.
Kozmičke zrake
Kvarkovi kromoelektrine sile Kromomagnetske sile Leptonsko kvarkovske obitelji Moderna fizika govori o temeljnim gradivnim blokovima prirode, gdje pojam temeljan uzima znaenje neeg jednostavnog i bez strukture.
Mnoge estice koje smo ine se jednostavnima s obzirom na njihova svojstva. Svi elektroni iskazuju tono odreene karakteristike masa, naboj. Potraga za porijeklom tvari podrazumijeva razumijevanje hiperoni ono estica.
Uz pomo principa holizma, razumijevanje elementarnih estica zahtjeva ne samo razumijevanje njihovih karateristika ve i njihovog meusobnog odnosa interakcije i odnosa prema silama u prirodi, to podruje fizike nazivamo fizikom elementarnih estica. Istraivanje estica je istovremeno pria o naprednoj tehnologiji i zapoinje sa potragom za primarnom tvorevinom elementarnim djelom.
Dosada je otkriveno vie od subatomskih estica, sve one su otkrivene koritenjem sofisticiranih akceleratora estica. Ipak, veina tih estica nije primarna temeljnaveina se sastoji od drugih, jednostavnijih estica. Na primjer, Rutheford je pokazao da se atom sastoji od jezgre i elektorna koji krue oko jezgre. Fiziari su kasnije pokazali da se jezgra sastoji od neutrona i protona. Operativno liječenje hipertenzije istraivanja pokazuju da se protoni i neutroni sastoje od kvarkova.
Prve nove elementarne estice su otkrivene zahvaljujui kosmikim zrakama. Kosmike zrake su struje estica visoke energije, vee od 1 GeV, koje u svim pravcima dolaze iz Kosmosa na Zemlju.
Broj estica koje svake sekunde dolaze na jedan kvadratni metar je oko 10 Pimarne kosmike zrake najveim hiperoni ono ine protoni, -estice i jezgra lakih elemenata. Kada stignu do Zemljine atmosfere, sudaraju se sa jezgrima atoma duika N i kisika O i stvaraju struje novih estica, koje se nazivaju sekundarne kosmike zrake.
kozmičko zračenje
Pozitron je elementarna estica, pos vim osobinama identina elektronu, osim po elektrinom naboju koji je suprotan naboju elektrona. Kae se da je pozitron antiestica elektrona. Tek Godine u sekundarnom kosmikom zraenju su otkrivene estice koje imaju masu puta veu od mase elektrona, tzv mezoni.
- Elementarne Cestice i Kvarkovi
- Proces se može stvarno izvršiti samo ako se protonima ili neutronima dovede energija ekvivalentna masi teškog elektrona.
U hiperoni ono godinama je otkrivena nova klasa mezona, koji su nazvani K-mezoni kao i estice ija masa premauje masu nukleona, koje su nazvane hiperoni. Elektriki nabijeni objekt koji se giba po krunoj stazi stvara elektromagnetsko zraenje. Elektron bi stalno gubio energiju,koja bi se oduzimala od energije gibanja po stazi. Jako brzo elektron bi se uruio na jezgru, pa niti jedan atom ne bi bio stabilan. Rjeenje ovog problema daje kvantna teorija.
Ona kae da se elektroni smiju gibati samo po tono utvrenim stazama tzv. Kada se elektron giba po takvim hiperoni ono ne gubi energiju. Moguih stacionarnih staza ima beskonano mnogo i elektroni mogu prelaziti iz jedne u drugu uz dodavanje ili oduzimanje tano odreene energije.
Kozmičke zrake – Wikipedija
Ipak postoje odreena pravila po kojima se to odvija, pa elektroni ne mogu nekontrolirano prelaziti iz jedne staze u drugu. Ovo pravilo zove se Paulijevo naelo nazvano po hiperoni ono Wolfgangu Pauliju, tvorcu te ideje. Pauli je odredio kvantne brojeve kao obiljeja elektrona. Naelo kae da dva elektrona ne smiju imati iste kvantne brojeve. Posljednji broj oznaava spin elektrona, to se moe otprilike shvatiti kao vrtnja oko vlastite ose.
Ako se razmotri struktura jednog objekta koji se sastoji od elektrona i pozitrona pozitronij, pozitronij je donekle slian vodikovom atomu, ali postoji izmeu njih bitna razlika. Mase elektrona i pozitrona su jednake, pa se elektron giba oko pozitrona isto kao i pozitron oko elektrona. Razlika je i u vremenu ivota. Pozitronij ivi manje od jedne milijuntnine sekunde.
Razlog je taj to se sastoji od jedne estice i jedne antiestice koje se meusobno anihiliraju. Pozitronij moe biti parapozitronij kada su spinovi postavljeni u suprotnim smjerovima ili ortopozitronij kada su spinovi postavljeni u istom smjeru. Ta dva tipa pozitronija se razlikuju po hiperoni ono anihilacije. Naime, anihilacijom parapozitronija nastaju dva fotonska kvanta, dok kod ortopozitronija nastaje jedan vie.
Pozitronij je primjer odnosa materije i antimaterije. Suprotni su im naboj, magnetski moment koliine gibanja, barionski broj, leptonski broj i stranost.
Novo mjerenje mase čudnog atomskog jezgra postiže vrlo visoku preciznost
Antimaterija se moe proizvoditi u akceleratorima, ali ona brzo reagira sa materijom,prelazei u energiju. Ipak, nije iskljuena mogunost da negdje u svemiru postoje veekoliine antimaterije.
Gesaffelstein & The Weeknd - Lost in the Fire (Official Video)
U prvim pokuajama klasifikacija je izvrena po masi na : lahke, srednje i teke estice. Kasnije su otkriveni leptoni koji imaju masu veu od nekih bariona, pa je postalo jasno da ih se mora klasificirati po nekim drugim osobinama. Danas se estice dijele po nainu sudjelovanja u osnovnim meudjelovanjima.
Leptoni su estice sa spinom koje ne uestvuju u jakom meudjelovanju.
