Dispneja expiratory hipertenzija

Alergijska bronhopulmonalna aspergiloza Astma Astma je difuzna upala dišnih putova izazvana različitim pokretačkim podražajima koji dovode do djelomično ili potpuno reverzibilne bronhoopstrukcije. Simptomi i znakovi su: dispneja, stezanje u prsištu i piskanje. Dijagnoza počiva na anamnezi, fizičkom pregledu i testovima za procjenu plućne funkcije. Liječi se kontrolom pokretačkih faktora i farmakoterapijom.

1. Hipertenzije, ovisnosti
2. MSD priručnik dijagnostike i terapije: Astma
3. 1, tako da je stupanj hipertenzije
4. Халохот вырвался из вращающейся двери в тот момент, когда Беккер попытался завести мотоцикл.

Najčešće se koriste β—agonisti i inhalacijski kortikosteroidi. Prognoza je dobra ukoliko se terapija pravilno provodi.

Astma - Hitna medicinska služba portal

Epidemiologija Prevalencija astme je u stalnom porastu od Oko 12—17 milijuna ljudi u SAD—u ima astmu. Od Veća je u muškaraca prije puberteta, dok je u žena veća nakon puberteta.

Isto tako, veća je u gradskoj populaciji, posebno među crnačkim i Hispanskim stanovništvom. Smrtnost od astme je također povećana ~ smrtnih slučajeva u SAD—u godišnje. Smrtnost je 5 puta veća u crnaca nego u bijelaca. Astma je vodeći uzrok hospitalizacije djece i izostanka iz škole.

 Знать ничего не знаю. - Не знаю, о ком вы говорите, - поправил его Беккер, подзывая проходившую мимо официантку. Он купил две бутылки пива и протянул одну Двухцветному. Панк изумленно взглянул на бутылку, потом отпил изрядный глоток и тупо уставился на Беккера. - Чего вы от меня хотите, мистер.

U Etiologija Razvoj astme je multifaktorijalan a ovisi o međudjelovanju većeg broja osjetljivih gena i vanjskih faktora. U osjetljive gene se ubrajaju oni za T2—pomoćničke stanice TH2 i njihove citokine IL—4, —5, —9 i —13 te nedavno otkriven gen Hipertenzija, ne-terapeutski lijek, koji može stimulirati glatke mišiće dišnih putova i proliferaciju fibroblasta ili regulirati proizvodnju citokina.

Postoje jasni dokazi da su alergeni iz vlastitog doma kućna prašina, žohari, grinje, životinjske dlake kućnih ljubimaca, plijesan i drugi vanjski alergeni pelud odgovorni za nastanak bolesti u djece i odraslih.

Infekcije ili ekspozicije infektivnim agensima endotoksin u ranom djetinjstvu mogu stvoriti toleranciju ili čak mogu biti zaštitne. Zagađenost zraka nije sasvim povezana s razvojem bolesti iako može biti pokretač pogoršanja astme.

Ishrana siromašna vitaminom C i E te ω—3 masnim kiselinama, kao i gojaznost, povezani su sa astmom. Astma se također povezuje s perinatalnim činiocima kao što su: mlađi uzrast majke, slaba ishrana trudnice, prijevremeni porod, niža porođajna težina i kratkotrajno dojenje. Sporni su stavovi o utjecaju ekspozicije duhanskom dimu u djetinjstvu. Neke studije idu u prilog tomu da duhanski dim pogoduje razvoju bolesti dok druge tvrde da ekspozicija duhanskom dimu ima protektivan učinak.

Ekspozicija NO i isparljivim organskim spojevima u zatvorenom prostoru ukazuje na njihov utjecaj na razvoj reaktivnog disfunkcionalnog sindroma dišnih putova RADSsindroma trajne, reverzibilne opstrukcije dišnih putova u ljudi koji u anamnezi nemaju astmu vidi i str. Je li RADS odvojen od astme ili je oblik profesionalne astme je dvojbeno, ali oba stanja imaju mnoge sličnosti npr. Patofiziologija i klasifikacija Genetske i komponente vanjske sredine se nalaze u interakciji određujući ravnotežu između loza pomoćničkih stanica T1 TH1 i T2 TH2.

Stručnjaci vjeruju kako se djeca rađaju sa sklonošću proalergijskom i proupalnom TH2 imunom prvenstveno za hipertenziju, za koji su karakteristični rast i aktivacija eozinofila i stvaranje Dispneja expiratory hipertenzija, ali da izlaganje bakterijskim i virusnim infekcijama u ranom djetinjstvu kao i endotoksinima, prebacuje reakciju organizma na TH1 odgovor, što suprimira TH2 stanice i inducira toleranciju.

Trend u razvijenim zemljama k manjim obiteljima dispneja expiratory hipertenzija manje djece uz stroge higijenske uvjete života, te pravovremeno cijepljenje djece i primjena antibiotika mogu lišiti djecu ovih TH2 supresora, smanjiti izlaganje štetnim agensima koji izazivaju toleranciju te djelomično objasniti zašto je prevalencija astme u stalnom porastu u razvijenim zemljama higijenska hipoteza.

Hipertrofija glatkih mišića sužava lumen dišnih putova i povećava reaktivnost na alergene, infekcije, iritanse i parasimpatičku stimulaciju koja oslobađa proinflamatorne neuropeptide kao što je tvar C, neurokinin A i kalcitoninski genski peptid kao i druge pokretače bronhokonstrikcije.

Dodatni faktori koji potpomažu hiperreaktivnost bronha su gubitak inhibitora dispneja expiratory hipertenzija epitelni faktor relaksacije, prostaglandin E2 i drugih tvari koje metaboliziraju endogene bronhokonstriktore endoproteaze što dovodi do deskvamacije epitela i edema sluznice.

Pojačano stvaranje sluzi i poremećen mukocilijarni transport učinak leukotrijena—upalnih medijatora dovodi do opstrukcije dišnih putova što s perifernom eozinofilijom predstavlja dodatne, klasične, nalaze kod astme kao epifenomen upale dišnih putova.

Najčešći pokretači astmatskog napada su alergeni iz okoliša kućne i radne sredinezatim infekcije respiratorni sincicijski virus i virus parainfluence u male djece, GRI i pneumonija u starije djece i odraslihtjelesni napor, naročito u hladnoj i suhoj sredini pri naporu se povećava minutna ventilacija pluća pa u donje dijelove pluća ulazi nezagrijan ili suh zrak, što istovremeno smanjuje sadržaj vode u epitelnim stanicama sluznice. To podražuje završetke n.

Gastroezofagealni refluks GERB je odnedavna prepoznat kao čest pokretač astmatskog napada, što se objašnjava refleksnom bronhokonstrikcijom induciranom kiselinom u jednjaku ili mikroaspiracijom kiselog želudačnog sadržaja u dispneja expiratory hipertenzija putove.

Alergijski rinitis je čest pratilac astme, a nejasno je radi li se o dvije različite manifestacije istog alergijskog procesa ili je rinitis zaseban pokretač astme. U prisustvu provokativnih faktora, promjene karakteristične za astmu dovode do reverzibilne opstrukcije dišnih putova i neravnomjerne ventilacije pluća. Relativna perfuzija nadilazi relativnu ventilaciju u opstruiranim dijelovima a alveolarni tlak O2 pada dok alveolarni tlak CO2 raste. Većina bolesnika može kompenzirati ovaj problem hiperventilacijom i tako održati PaCO2 ispod normale.

Bolesnik s dispnejom

Međutim, kod ozbiljnih pogoršanja bolesti, difuzna bronhoopstrukcija dovodi do zarobljavanja zraka. Dišni mišići nisu u stanju proizvesti dostatnu inspiratornu silu pa se njihov rad povećava.

U takvim se okolnostima hipoksemija i pojačan rad pri disanju pogoršavaju pa PaCO2 raste. Nastaje respiratorna i metabolička acidoza što, ako se ne liječi, može dovesti do respiratornog i srčanog zastoja. Astma se klasificira u 4 kategorije prema težini simptoma—blaga povremena intermitentnablaga trajna perzistentnatrajna, srednje teška i trajna astma teškog stupnja vidi TBL.

Kako je klinički tijek astme promjenljiv, bolesnik može prelaziti iz jedne u drugu kategoriju. Bez obzira na kategorije, bolesnik može imati blago, umjereno i teško pogoršanje bolesti. Primjerice, bolesnik s blagom intermitentnom astmom može imati teško pogoršanje koje ugrožava život a zatim dugi vremenski interval bez ikakvih simptoma ili umjerene simptome uz normalnu respiratornu funkciju Izraz, status asthmaticus opisuje težak, snažan i produžen bronhospazam koji je tvrdokoran na terapiju.

Astma i KOBP se ponekad teško mogu razlučiti. Obadvije bolesti imaju slične simptome i slične rezultate testova plućne funkcije, ali se razlikuju po važnim biološkim procesima koji nisu uvijek klinički očigledni. Simptomi i znakovi Bolesnici s blagom, povremenom ili blagom trajnom astmom su u pravilu bez simptoma između epizoda pogoršanja bolesti. Oni s težom bolešću ili egzacerbacijom tuže se na gušenje, stezanje u prsištu, čujno piskanje i kašalj; u nekih od njih, dispneja expiratory hipertenzija može biti jedini simptom bolesti astma s promjenljivim kašljem.

Simptomi astme mogu pratiti dnevni ritam a obično se pogoršaju noću i u ranim jutarnjim satima često oko 4 sata ujutro.

Mnogi bolesnici s težim oblikom bolesti tuže se na noćna buđenja noćna astma. Pogoršanja astme vezana za dnevni ritam objašnjavaju se stupnjem bronhalne reaktivnosti koja ovisi o tonusu n.

Noćna i ranojutarnja hipereaktivnost dišnih putova tumači se većom izloženošću alergenima iz posteljine, ležanjem u krevetu, rashlađivanjem dišnih putova obično uslijed disanja na usta i GERB—om.

Pad sistoličkog tlaka u inspiriju i korištenje pomoćne dišne muskulature nastaje pri velikom negativnom intratorakalnom tlaku. Piskanje u prsištu može biti izraženo u obadvije faze disanja ili samo u ekspiriju.

Bolesnici s teškom bronhoopstrukcijom ne moraju imati čujno disanje tzv. Na RTG—u pluća rijetko se viđa pneumotoraks i pneumomedijastinum. Simptomi i znakovi nestaju između akutnih napada bolesti, mada se tiho piskanje u prsima može čuti tijekom forsiranog ekspirija, nakon opterećenja, a u nekih asimptomatskih bolesnika i u miru.

Джабба захохотал. - Сидит тридцать шесть часов подряд.

Hiperinflacija pluća može da promijeni torakalni zid u bolesnika s dugotrajnom i i nekontroliranom astmom, dajući mu bačvast oblik. Svi simptomi i znakovi su nespecifični, reverzibilni ako se pravovremeno poduzme liječenje a u pravilu ih izaziva ekspozicija jednom ili većem broju okidača.

Čimbenici rizika kod ASTME

Dijagnoza Dijagnoza počiva na anamnezi i fizikalnom pregledu, a potvrđuje se testovima plućne funkcije. Treba prepoznati osnovne uzroke bolesti ali je isto tako važno isključiti bolesti koje uzrokuju piskanje u prsištu.

Testovi za mjerenje plućne funkcije: Bolesnike u kojih se sumnja na astmu treba podvrći testovima za mjerenje plućne funkcije radi potvrde i kvantifikacije težine i reverzibilnosti bronhoopstrukcije. Vjerodostojnost kvaliteta podataka o plućnoj funkciji ovisi o suradljivosti i uloženom naporu pa zahtijeva obuku bolesnika prije izvođenja testova. Bronhodilatatore treba ukinuti prije testiranja: β—agoniste kratkog djelovanja 6 h prije, npr.

Povišena tjelesna temperatura, poglavito ona udružena s kašljem, često može sugerirati pneumoniju, bronhitis, laringitis i u teškim slučajevima sepsu. Boli u prsima tipa stezanja ili težine stenokardična bol usmjeravaju diferencijalnu dijagnozu u smjeru akutnih koronarnih zbivanja, a ako su iznenadne, oštre i lokalizirane te se pritom pojačavaju na duboki udah pleuritična boluzroke dispneje i boli treba tražiti u akutnim respiratornim zbivanjima kao što su pneumonije, pleuritisi ili pneumotoraks.

Spirometriju vidi Pogl. FVC također može biti snižen.

References

Mjerenje plućnih volumena može otkriti povećanje rezidualnog kapaciteta zbog zarobljenog zraka. Spirometriju treba ponoviti bar jednom godišnje dokazanim astmatičarima radi praćenja progresije bolesti.

Krivulju dispneja expiratory hipertenzija također treba ponovo razmotriti konstantni tlak bol u hipertenzije bi se dijagnosticirala ili isključila disfunkcija glasnica, čest uzrok opstrukcije gornjih dišnih putova, koja oponaša astmu.

Bronhoprovokacijski test metakolinom udišu se metakolin ili histamin, adenozin, bradikinin ili u opterećenju služi za izazivanje bronhoopstrukcije. Indiciran je kad se sumnja na astmu a bolesnik ima normalan uredan nalaz spirometrije i normalnu krivulju protok—volumen, kod varijante astme s kašljem i kad nema kontraindikacija.

Međutim, pad FEV1 može biti odgovor na ove lijekove propisane za druge bolesti, npr.