3. članak 4. hipertenzija rizik invalidnost. Hipertenzija i metabolički sindrom


3. članak 4. hipertenzija rizik invalidnost

Hipertenzija i metabolički sindrom Lipanj 15, Dr. Diana Balenović dr. Današnji stil života podrazumijeva između ostaloga i stalni pritisak na pojedinca zbog vlastite želje ili očekivanja okoline za ostvarenjem uspjeha, bilo socijalno-ekonomske prirode ili težnje za osobnim razvojem.

Hipertenzija i metabolički sindrom

Uz taj stalni pritisak ljudi sve manje misle o vlastitom zdravlju, a to se manifestira lošim odabirom prehrane, sve manjim izdvajanjem vremena na tjelesnu aktivnost i na druženje s prijateljima i rodbinom.

Kada se pojave prvi simptomi hipertenzije, oni obično ostanu neprepoznati dugo godina. Zato ne čudi da prva spoznaja o prisutnosti hipertenzije bude nakon hospitalizacije bilo zbog prolaznih cirkualcijskih smetnji ili ipak ozbiljnijih stanja.

3. članak 4. hipertenzija rizik invalidnost

Možda i ne bi trebalo biti teško prepoznati osobe s metaboličkim sindromom, jer je debljina jedan od kriterija, no nerijetko pretile osobe imaju iznenađujuće uredne laboratorijske nalaze krvi. A i osobe koje nisu pretile mogu imati metabolički sindrom. Prisutnost tri slijedeća kriterija podrazumijevaju postojanje metaboličkog sindroma: 1.

Hipertenzija

Zato ne čudi da prva spoznaja o prisutnosti hipertenzije bude nakon hospitalizacije bilo zbog prolaznih cirkualcijskih smetnji ili pak ozbiljnijih stanja. Kako bismo izbjegli teška stanja koja za sobom nerijetko ostavljaju invalidnost, važno je da što više govorimo o ovoj bolesti koju je potrebno na vrijeme prepoznati i početi liječiti.

Regulacija krvnog pritiska smanjuje rizik od moždanog udara za 42 posto

Osnovne su mjere prepoznati da hipertenzija postoji višekratnim mjerenjima krvnog tlaka KTosobito ako netko u obitelji već jest hipertoničar ili je prije smrti liječio hipertenziju. Ovaj podatak ukazuje da sve osobe kod kojih je dokazano postojanje metaboličkog sindroma automatski imaju najamnje srdenji SŽ rizik, a najčešće visoki ili vrlo visoki.

Stoga jekod njih važno pravovremeno započeti liječenje hipertenzije.

Na temelju članka 5. Članak 2.

Pobol i mogući invaliditet, privremeni ili trajni, trebali bi biti najbolja motivacija za suradnju sa svojim liječnikom. Jako je važno redovito uzimanje propisane terapije, ali i uključiti promjenu životnog stila koja podrazumijeva: apsolutni prestanak pušenja, smanjenje tjelesne težine, unosa alkohola, soli i zasićenih masnoća uz povećanje tjelesne aktivnosti aerobne vježbe u trajanju minuta barem 3x tjedno — brzo hodanje, vožnja 3.

članak 4.

3. članak 4. hipertenzija rizik invalidnost

hipertenzija rizik invalidnost, plivanje. Postoje osobe koje zaziru od farmakoloških pripravaka i odlučuju se isprva na nefarmakološke mjere. Važno je imati na umu da je takve mjere potrebno  valjano provoditi, no ukoliko nakon 3 mjeseca takvih mjera KT bude i nadalje povišen nužno je pomiriti sa činjenicom da je neophodno dodatno uzimati i lijek.

Kod uvođenja lijeka za liječenje hipertenzije liječnik se obično vodi osobitostima oboljelog stilom života, radnim navikama, utvrđenim učincima na ciljne organe, prisutnim drugim oboljenjima ili uzimanjem nekih drugih lijekova.

3. članak 4. hipertenzija rizik invalidnost

Postoji 6 skupina lijekova za liječenje hipertenzije, a većina se mogu kombinirati što je vrlo često i neophodno. Bilo da se liječenje započne jednim lijekom monoterapija ili kombinacijom dva ili tri lijeka zasebno ili kao fiksna kombinacija lijekova u jednoj tableti započinje se sa nižim dozama i prati se odgovor koji je uvijek individualan.

Ako je procijenjen veći rizik potrebne su češće kontrole liječnika za srednji rizik svakih 6 mjeseci, a za visoki ili vrlo visoki rizik svaka 3 mjeseca.

Izvori: Harrison's principles of internal medicine [46] ostali [47] [48] [49] [50] [51] Dijagnoza hipertenzije se postavlja kada bolesnik ima trajno povišeni krvni tlak. Za potvrdu hipertenzije, uobičajeni je kriterij [3] nalaz povišenog krvnog tlaka prilikom tri mjerenja sfingomanometrom u razmacima od po mjesec dana.

Kod osoba s metaboličkim sindromom prednost u izboru liječenja hipertenzije imaju ACE-inhibitori ramipril, lizinpril, trandolapril i blokatori kalcijevih kanala lacidipin, amlodipin, lerkadipin zbog metaboličke neutralnosti.

Važno je zapamtiti da je potrebno provoditi nefarmakološke mjere uz redovito uzimanje antihipertenzivnog lijeka. Ako liječenje započne dovoljno rano, moguće je značajno odgoditi ili onemogućiti komplikacije na drugim organima, a time i spriječiti neželjene ishode.

Kombinacija beta-blokatora s tiazidskim diuretikom učinkovita je i moguća, ali ima ograničenje zbog veće učestalosti novonastalog dijabetesa u odnosu na ostale kombinacije. Osim poznavanja mogućih kombinacija antihipertenziva potrebno je poznavati i indikacije za pojedine skupine, što sumarizira pregledni članak o suvremenoj terapiji AH iz studenoga

Ocjena 0.